Društvena drama

Posebna dramska vrsta koja je nastala krajem 19. stoljeća i koja se i do danas održala. Posljedica je reakcije na pretjeranosti romantične drame: njene neuvjerljivosti, psihološke površnosti, visokoparnosti, retoričnosti, lirske razularenosti, njenog zloupotrebljavanja lokalne boje, čak nemoralnosti. Ali i potrebe nove, građanske klase, koja je od revolucionarne postajala sve konstruktivnija, da bi, u kasnijem razvoju, postala čak i konzervativna. Njenom duhu koji se kretao, sve više u pravcu ustaljivanja, više su odgovarale smirenije forme koje će popraviti pretjeranosti romantične drame i u punijem obliku dati predstavuo novom , vladajućem, društvenom sloju. Centralna tema tog novog sloja bio je novac. Zatim politika sa svojim derivatima: religijom, domovinom, novinarstvom. I, najzad, porodica kao osnovna jedinica na kojoj je počivalo to društvo. U odnosu na sve te teme nova drama je imala određena shvatanja koja su se svodila na neku vrstu praktičnih uputstava za sreću u životu. Ona su se sastojala u ovome: novac može biti poželjan samo ako se stiče časnim sredstvima; domovini se kao vrhovnoj kategoriji mora sve potčiniti; brakovi se moraju zasnivati između supružnika koji odgovaraju jedni drugima; porodica, a naročito djeca kao njihovs posljedica, moraju se staviti iznad svega. Zasnovana dobrim djelom na primjerima građanske drame i Molijerovih komedija, društvena komedija je imala na svojoj strani više darovitih predstavnika (Emil Ožije, Dima Sin, Emil Fabr, Robertson, Pinero, Džouns, Suderman, Vajld i mnogo drugih; u bošnjačkoj književnosti u prvom redu Ahmed Muradbegović).

Hamzić, Mirzet, "Književni termini- rječnik", ITD Sedam, Sarajevo, 2001., ISBN 9958-776-00-6, str.45-46