Dragutin Wolf

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dragutin Wolf
RođenjeKarl Wolf
1866.
Bjelovar, Austrijsko Carstvo
Smrt1927. (dob: 60-61)
Bjelovar, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov[1]
DržavljanstvoKraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Zanimanjeindustrijalac
Poznat/a poosnivač i vlasnik Koestlina
Suprug/aIrma Wolf
DjecaOtto Wolf
Matilda Wolf
Slavko Wolf
RoditeljiBenjamin Wolf
Matilda (Ebenspanger) Wolf
RodbinaSlavko Wolf
(brat)
Leopold Wolf
(brat)
Branko Wolf
(unuk)
Boris Bukač–Wolf
(praunuk)
Miryam Wolkoon Wolf
(praunuka)

Dragutin Wolf (rođen: Karl Wolf) (Vukovar, 1866 - Bjelovar, 1927), bjelovarski industrijalac poznat kao osnivač i vlasnik "Tvornice keksa, dvopeka, biskvita i finih poslastica Dragutina Wolfa i sinova" (današnji "Koestlin").

Biografija[uredi | uredi kod]

Dragutin Wolf je rođen 1866 godine u vukovarsko-židovskoj porodici Benjamina i Matilde Wolf. Odrastao je uz braću Slavka i Leopolda.[1] Dragutin je bio oženjen za Irmu Wolf sa kojom je imao dvojicu sinova Slavka i Otta, i kćer Matildu. 11. 11. 1892 u Bjelovaru je osnovao "Pekarnu Dragutina Wolfa" koja je proizvodila kruh i kekse. 1902 godine počeo se fokusirati na proizvode sa produljenim vijekom trajanja. 1905 Dragutin je, u tadašnjoj Šenoinoj ulici, osnovao "Tvornicu keksa, dvopeka, biskvita i finih poslastica Dragutina Wolfa i sinova". 1921 godine tvornica je započela proizvodnju keksa i vafla. Dragutin je sa sinovima Slavkom i Ottom vodio tvornicu, te je ubrzo postao jedan od najbogatijih Bjelovarčana. Prvi je imao vlastiti automobil, a vila u Šenoinoj ulici, gdje je ujedno bila i tvornica, bila je među najljepše uređenim kućama u Bjelovaru, puna perzijskih tepiha i ostalih skupocjenih-lijepih stvari. Dragutin Wolf je umro 1927 godine u Bjelovaru i pokopan je na židovskom groblju u Bjelovaru. Nakon njegove smrti, poslovanje su preuzeli Slavko i Otto koji su otputovali u mađarski Gyor i tamo dogovorili suradnju s Koestlinom, tada iznimno poznatim i uspješnim mađarskim brendom kojega je osnovao Lajos Koestlin potkraj 19. stoljeća. U vrijeme njihova posjeta mađarski "Koestlin" je zapošljavao 500-injak radnika, a svoje proizvode je izvozio u 14 zemalja. Wolfovi su kupili Koestlinova postrojenja i pravo na korištenje licence, a zauzvrat, među ostalim, Mađarima su ponudili tri vlastita recepta za kekse.[1][2]

Dragutinova supruga Irma je tijekom Drugog svjetskog rata počinila samoubojstvo. Ne mogavši podnijeti progon i masovna smaknuća Židova popila je tablete, a umjesto oproštajne poruke, na komad papira je samo zapisala "ne spašavati". Jednostavno nije mogla živjeti sa spoznajom o Holokaustu i tolikom mržnjom prema Židovima. Vilu Wolfovih su tijekom okupacije prvo opljačkali Nijemci, a potom ju je kao i tvornicu konfiscirao ustaški režim tijekom Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Iako su rat završili na pobjedničkoj strani kao pripadnici NOVJ-a,[3] komunistička vlast FNR Jugoslavije je 1947 godine Slavku i Ottu oduzela i nacionalizirala tvornicu. Otto Wolf je 1949 godine sa sinom Brankom napustio SR Hrvatsku i Jugoslaviju za Izrael. Odmah po dolasku Otto i Branko su pronašali posao u konditorskom poduzeću. Otto je umro od raka šest godina nakon odlaska u Izrael, dok je Branko nakon desetogodišnjeg iskustva u konditorskoj industriji otvorio trgovinu prehrambenih artikala.[2]

2011 godine, Hrvatski fond za privatizaciju je unucima i naslijednicima Dragutina Wolfa, Borisu Bukaču–Wolfu i Miryam Wolkoon Wolf, isplatio 800 tisuća HRK (dio u dionicama "Koestlina") kao naknadu za oduzetu imovinu.[2][4]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Milan Polić, 2001, str. 23
  2. 2,0 2,1 2,2 Nisam razočarana mrvicama koje sam na kraju dobila sa Koestlinova stola. Gradski list Bjelovarac (3. 7. 2011). Arhivirano iz originala na 12. 4. 2013. Preuzeto 30. 1. 2016
  3. Jaša Romano, 1980, str. 509
  4. Isplaćeni nasljednici osnivača Koestlina. Bjelovarski list (2011). Preuzeto 30. 1. 2016

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Polić, Milan (2001). Život i djelo Pavla Vuk - Pavlovića, Zagreb: Biblioteka filozofska istraživanja. ISBN 953-164-069-6
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.