Dražen Katunarić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Drazen Katunaric

Dražen Katunarić (Zagrebu, 25. prosinac 1954) je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj i urednik.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Srednju školu završio je u Zagrebu. U Strazburgu je upisao studij filozofije na kojem je i diplomirao 1977. godine. Magistirao je sa temom Dostojevski i filozofija podzemlja. Radio je u Narodnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i izdavačkoj kući Mladost. Od 1991. do 1993. urednik je hrvatskog izdanja časopisa Lettre internationale, a od 1993. glavni je urednik časopisa Most (The Bridge), koji objavljuje hrvatsku književnost na stranim jezicima. Godine 1995. pokreće dvojezičnu biblioteku Relations. Godine 1996. zajedno s Alainom Finkielkrautom pokreće u Zagrebu časopis Evropski glasnik (njegovo se francusko izdanje Le Messager européen u međuvremenu ugasilo). Od 1999. urednik je biblioteke Hrvatskog društva pisaca.

Od 1980. godine objavljuje pjesme, eseje, putopise, prozu, u hrvatskim i međunarodnim književnim časopisima. Objavljivao je zbirke pjesama, knjiga eseja , poeme i putopisnu prozu. Pjesme su mu prevođene na francuski, engleski, njemački, španski, mađarski, bugarski, rumunski i slovenski. Uvršten je u sve relevantne antologije savremene hrvatske poezije. Učesnik je mnogih međunarodnih festivala poezije (Medellin, Trois Rivières, Lodève, Liège, Bastia, Vilenica, Namur).

Član je Upravnog odbora Hrvatskog društva pisaca.[1]

Od svibnja 2024. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[2]

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Bibliografija

[uredi | uredi kod]

Pjesme

[uredi | uredi kod]
  • Mramorni Bakho, 1983.
  • Pjeskolovka, 1985.
  • Himba/Imposture, 1987.
  • Pučina, 1988.
  • Psalmi, 1990.
  • Strmi glas, 1991.
  • Nebo/Zemlja, 1993.
  • Pjesan o Stjepanu, 1995.
  • Lijepak za slavuja, 1998.
  • Načitano srce, 1999.
  • Parabola, 2001.
  • Lira/Delirij, 2006.
  • Kronos, 2011.
  • Jednoga dana bila je noć: izabrane i nove pjesme 1983.—2015., 2015.
  • Znak u sjeni, 2017.
  • Što mi je šaputao Zeus?, Zagreb 2023.

Eseji i proza

[uredi | uredi kod]
  • Kuća dekadencije, 1992.
  • Crkva, ulica, zoološki vrt, 1994.
  • Povratak Barbarogenija, 1995.
  • Diocletian’s Palace, 2006.
  • Priča o špilji, 1998.
  • Kobne slike, 2002.
  • Tigrova mast i druge priče, 2005.
  • Prosjakinja, 2009.
  • Infernet i drugi tekstovi, 2010.
  • Smiješak Padra Pija, 2017.
  • Zbogom, pustinjo, 2021.

Izdanja na stranim jezicima

[uredi | uredi kod]
  • Ecclesia invisibilis, Bukurešt, 2001.
  • Isolomania, Ajaccio, 2004.
  • Cherries New York, 2004.
  • Kthimi i Barbrogjenive, Tetovo, 2006.
  • Ciel/Terre, 2008.
  • Le baume du tigre, Bruxelles, 2009.
  • Die Bettlerin, Graz, 2009.
  • La mendiante, Bruxelles, 2012.
  • Cer/Pămînt, Iaşi 2016.
  • Poem efemer, Iaşi 2016.
  • La maison du déclin, Bruxelles, 2017.
  • Cronos, Buenos Aires, 2017.
  • Balsam de tigru, Iași, 2022.
  • Je reste plus longtemps dans la mer, pjesme, Lyon, 2022.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „Članovi HDP”. hrvatskodrustvopisaca.hr. Arhivirano iz originala na datum 2017-10-19. Pristupljeno 4. 10. 2017. 
  2. „Dražen Katunarić, akademik”. www.info.hazu.hr. Arhivirano iz originala na datum 2024-14-06. Pristupljeno 14. 6. 2024. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]