Državni univerzitet u Samarkandu
Državni univerzitet u Samarkandu | |
---|---|
uzbečki: Samarqand Davlat Universiteti tadžički: Донишгоҳи миллии Самарқанд ruski: Самаркандский государственный университет | |
![]() | |
Historija | |
Osnivač | Uzbečke SSR |
Osnivanje | 22. januar 1927. |
Bivši naziv | 1927—1930: ruski: Узбекский педагогический институт 1930—1933: ruski: Узбекская государственная педагогическая академия 1933—1941: ruski: Узбекский государственный университет 1944—1961: ruski: Узбекский государственный университет имени Алишера Навои 1961—2016: ruski: Самаркандский государственный университет имени Алишера Навои |
Generalno | |
Vrsta | javni univerzitet |
Administracija | |
Rektor | Alimdjan Rakhimovich Khalmukhamedov |
Studenti | |
Broj studenata – dodiplomci | ≈10000[1] ≈9700[1] |
Lokacija | |
Sedište – grad – država | Samarkand ![]() |
Kampus | urbani kampus |
Službene stranice | |
www.samdu.uz |
Državni univerzitet u Samarkandu (uzbečki: Samarqand Davlat Universiteti; tadžički: Донишгоҳи миллии Самарқанд; ruski: Самаркандский государственный университет) je javni univerzitet u gradu Samarkandu u Uzbekistanu, zemlji u centralnoj Aziji. Po veličini je drugi univerzitet u zemlji i sledi iza Nacionalnog univerziteta Uzbekistana iz Taškenta. Univerzitetske zgrade smeštene su u Bulevaru univerziteta u Samarkandu dugom 2,3 kilometra. Institucija je osnovana 1927. godine od strane vlasti Uzbečke Sovjetske Socijalističke Republike.[2] Nastavna aktivnost odvija se na uzbečkom, ruskom i tadžičkom jeziku.[1] Institucija je u kolokvijalnom govoru poznatija pod kraćim nazivom Univerzitet u Samarkandu. U toku godina, pojedini fakulteti su izdvojeni iz sastava univerziteta i počeli su da funkcionišu kao zasebne škole ili univerziteti kao što su Institut za strane jezike u Samarkandu ili Pedagoški institut u Samarkandu.[1] Nastavna aktivnost odvija se na uzbečkom, ruskom i tadžičkom jeziku.[1]
U trenutku kada je Uzbečka Sovjetska Socijalistička Republika donela odluku o osnivanju Uzbečkog pedagoškog instituta, preteče današnjeg univerziteta, Samarkand je umesto Taškenta bio glavni grad republike. Bila je to jedna od prvih visokoobrazovnih institucija u sovjetskoj centralnoj Aziji. Univerzitet u Samarkandu razvio se uz pomoć profesora koji su u grad došli iz evropskih delova SSSR-a, primarno iz Moskve, Lenjingrada i Kijeva.

Univerzitet je u svojoj istoriji nekoliko puta menjao nazi, a od 1933. do 1961. bio je poznat kao Državni univerzitet Uzbekistana. Na univerzitetu su bili aktivni neki od sledbenika Džadidizma, islamskog modernističkog reformatorskog pokreta u Ruskoj Imperiji u kasnom XIX i ranom XX veku. U vreme Velikog otadžbinskog rata univerziteti u Samarkadndu i Taškentu su od 1941. do 1944. godine bili privremeno ujedinjeni u jednu instituciju.[2] Po završetku rata i uz slaganje Josifa Visarionoviča Staljina samostalni univerzitet ponovo je ustanovljen. U 1950-im godinama započela su i prva predavanja na uzbečkom jeziku.
1961. univerzitet je promenio naziv u Državni univerzitet u Samarkandu. 2015. godine novi rektor univerziteta postao je Dr. Alimdjan Rakhimovich Khalmukhamedov. Danas (2016) je univerzitet organizaciono podeljen na ukupno deset fakulteta i većina predavanja se odvija na uzbečkom ili na ruskom jeziku. Biblioteka univerziteta poseduje 1,6 miliona svezaka knjiga.[3]

Državni univerzitet u Samarkandu organizaciono je podeljen da 10 fakulteta. To su:
- Fakultet prirodnih nauka
- Odsek za biologiju
- Odsek za hemiju
- Odsek za geografiju
- Fakultet za istorijske studije
- Mehaničko-matematički fakultet
- Pedagoški fakultet
- Fakultet za profesionalno obrazovanje
- Socio-ekonomski fakultet
- Fakultet za uzbečku filologiju
- Fakultet za fiziku
- Kineziološki fakultet
- Filološki fakultet
- Odsek za rusku filologiju
- Odsek za tadžičku filologiju
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „The History of University”. Arhivirano iz originala na datum 2016-09-14. Pristupljeno 14. novembar 2016.
- ↑ 2,0 2,1 „Из названия СамГУ исключено имя Алишера Навои”. Pristupljeno 14. novembar 2016.
- ↑ „Uzbekistan - Libraries and museums”. Pristupljeno 14. novembar 2016.