Dora (festival)
| Dora | |
|---|---|
 Logotip Dore | |
| Drugi naziv | Hrvatska pjesma za Pjesmu Eurovizije Crovizija Hrvatski televizijski festival |
| Žanr | zabavno-glazbeni |
| Format | natjecateljski |
| Kreator | Ksenija Urličić |
| Zemlja porijekla |  Hrvatska |
| Jezik/ci | hrvatski |
| Broj epizoda | 27 (natjecanja) |
| Emitiranje | |
| Originalni kanal |  HRT |
| Originalno prikazivanje | 22. veljače 1992. (kao Crovizija) 28. veljače 1993. (kao Hrvatski televizijski festival) 12. ožujka 1995. (kao Dora) |
| Status | još traje |
Dora ili Hrvatska pjesma za Pjesmu Eurovizije glazbeno je natjecanje koje se održava jednom godišnje u organizaciji Hrvatske radiotelevizije (HRT), a predstavlja hrvatski nacionalni izbor pjesme za Pjesmu Eurovizije. Obično se priređuje u veljači i/ili ožujku. Iako joj je najčešći domaćin Opatija, i to Kristalna dvorana hotela Kvarner, nekoliko se puta održala u Zagrebu.[1] Dora, kakva je poznata danas, prvi se put organizirala 1993. godine. Predstavnik se za Euroviziju također birao godinu ranije, ali nije mogao nastupiti jer Hrvatska, to jest Hrvatska radiotelevizija, nije uspjela postati članicom EBU-a.[2] Dora redovito bilježi veliku gledanost[3][4][5], a može se pratiti preko Prvoga programa HRT-a, Hrvatskoga radija i službenih online platformi HRT-a.[6][7]
Iako je svoje prvo "pravo" izdanje doživjela 1993. godine, pod imenom Dora, koje je dobila prema hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević, poznata je od 1995. godine. Za tu je promjenu bila zaslužna Ksenija Urličić, tadašnja glavna urednica projekta i pokretačica Dore uopće. Dotada se natjecanje održavalo kao Crovizija (1992.) i Hrvatski televizijski festival (1993. – 1994.).[1] Ako se stoga uzmu u obzir i njezina potonja izdanja, Dora se dosada održala 27 puta.
Prvi navodni nacionalni izbor pjesme za Pjesmu Eurovizije, poznat kao Crovizija, održao se 22. veljače 1992. u Studiju 7 HRT-a u Zagrebu[8], u sklopu glazbene emisije Sedma noć.[9] O samome natjecanju ne postoji mnogo podataka, a kako tvrde njegovi sudionici, uključujući i pobjednike, oni ga se uopće ne sjećaju.[9]
Navodni je pobjednik ovog kontroverznog natjecanja bila grupa Magazin s pjesmom "Aleluja", ali nije mogla nastupiti na Euroviziji te godine. Hrvatska tada još nije imala status članice EBU-a i morala je odgoditi svoj prvi nastup kao samostalna država za jednu godinu, odnosno nakon stjecanja članstva 1. siječnja 1993. godine.[10]
Godine 1993. i 1994. ostaju upisane u povijest kao godine kada su se izbori za Pjesmu Eurovizije održali pod imenom Hrvatski televizijski festival. Odlučilo se kako će HTF ugostiti grad Opatija, što je bio i simboličan akt jer je time stari Opatijski festival, koji se bio ukinuo sredinom 80-ih godina, trebao dobiti nasljednika.[1] Oba su izdanja Festivala održana u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner, lokaciji i mnogih kasnijih izdanja nacionalnoga izbora pjesme.[1]
Prvi se HTF održao 28. veljače 1993. godine. Na natječaj su se prijavile 134 pjesme, ali u konačnici se natjecalo samo njih 15. Ovo natjecanje, koje je iznjedrilo prvoga predstavnika Hrvatske na Euroviziji, osvojila je grupa Put pjesmom "Don't Ever Cry".[11] Iako je publika imala visoka očekivanja od pjesme[12], hrvatski je eurovizijski debi zavrijedio tek 15. mjesto.
Unatoč nepriželjkivanom rezultatu zavladao je veliki interes za natjecanje. Za drugo izdanje HTF-a, koje se održalo 20. ožujka iduće godine, prijavilo se čak 97 pjesama više, a stručni žiri izabrao je 21 među njima.[13] Pobjedniku, odnosno Tonyju Cetinskom, prvi se put dodijelila Propadalova statua[14], a time je Dora poprimila prve obrise svoga novoga identiteta.
Festival se od 1995. godine do danas nastavio održavati pod imenom Dora. To je bila prva veća prekretnica u povijesti Dore, a druga se dogodila 1999., kada se promijenilo mjesto njezina održavanja. Tada se to izdanje Dore održalo u Zagrebu, točnije u Studiju 7 zagrebačkog Jadran filma. Iako se Dora godinu dana nakon vratila u Opatiju, uskoro se izgubila tradicija održavanja natjecanja u Kristalnoj dvorani.[1]
Prve su godine ovoga razdoblja, to jest kasne 90-e, obilježili veliki uspjesi Hrvatske na Euroviziji. Neke se od tih pobjednica Dore još i danas ubrajaju među predstavnike koji su Hrvatskoj donijeli najviše plasmane na natjecanju: Maja Blagdan i Doris Dragović osvojile su na Pjesmi Eurovizije 1996. i 1999. godine četvrto mjesto, a Danijela Martinović 1998. godine peto mjesto.[15]
Rezultati pobjednika s početka ovoga stoljeća nisu se mogli mjeriti s tim postignućima. Goran Karan, osvojivši deveto mjesto 2000., i Vanna, desetoplasirana 2001., posljednji su predstavnici koji su uspjeli ući u najboljih deset.[15] Hrvatska se prvi put nije plasirala u finale 2007. godine.[16] Niz neuspjeha na Euroviziji zajedno s kritikama medija upućenih Dori[17][18] rezultirali su nezainteresiranošću izvođača za sudjelovanjem na Dori 2012. i njezinim otkazivanjem.[19]
Za vrijeme sedmogodišnje pauze od Dore HRT je odluke o sudjelovanju na Pjesmi Eurovizije donosio samostalno. Odabirom stručnoga odbora Hrvatsku je na natjecanju 2012. godine predstavljala Nina Badrić, a 2013. Klapa s mora.[15] Navedeni se predstavnici nisu uspjeli kvalificirati u finale, čime su se hrvatski neuspjesi samo nastavili nizati, a k tomu je još HRT zapao u financijske poteškoće. Stoga se odlučilo kako će se Hrvatska povući s natjecanja.[20]
Nakon nesudjelovanja 2014. i 2015. godine hrvatski su se predstavnici od 2016. do 2018. godine nastavili birati interno. Finale su prve dvije godine izborili Nina Kraljić i Jacques Houdek[15], a nakon ispadanja Franke Batelić u polufinalu struka je počela vrlo aktivno raspravljati o povratku Dore.[21]
Krajem 2018. godine HRT je najavio veliki povratak Dore.[22] Prva Dora nakon osam godina čekanja vratila se u Opatiju, ali uz promjenu mjesta održavanja. Doru 2019. primila je Sportska dvorana Marino Cvetković[23], kao i svako iduće izdanje Dore osim 2024. godine, kada je održana u studiju HRT-a u Zagrebu.[24]
Većina pobjednika ovoga razdoblja nije se plasirala u finale Pjesme Eurovizije, ali postoje tri iznimke. Damir Kedžo nije ostvario svoj nastup jer se samo natjecanje otkazalo zbog pandemije koronavirusa[25], a Let 3 osvojio je 13. mjesto u finalu 2023. godine. Na Pjesmi Eurovizije 2024. postigao se najveći uspjeh Hrvatske uopće – tada je Baby Lasagna osvojio visoko drugo mjesto pjesmom "Rim Tim Tagi Dim". Riječ je o dotada gotovo nepoznatom glazbeniku, a pravo na svoj nastup na Dori 2024. nije uopće ostvario izravno, nego tek nakon odustajanja Zsa Zse od natjecanja jer je njegova pjesma bila prva rezerva.[26]
Povijest Dore bilježi različite formate natjecanja i načine biranja pobjednika. Od 1993. do 1997. godine natjecanja su se provodila unutar jedne emisije, a odluku o pobjedniku donosio je samo žiri, odnosno glasovi stručnih odbora iz različitih hrvatskih gradova.[27] Dora održana 1998. godine donijela je promjenu u vezi s glasanjem uvođenjem televotinga, odnosno glasanja za određenu pjesmu pozivom na broj telefona.[28] Od tada, na svakoj Dori dosad, publika ima priliku utjecati na konačni ishod natjecanja. Dodatne su mogućnosti uvedene opcijom slanja SMS-a (od 2004. godine)[29] i internetskoga glasanja, koje je postojalo samo 2001. i 2002. godine.[30][31] Godine 2003. i 2004. isključivo je publika odlučivala o pobjednicima[32][29], a od 2005. konačni se rezultat postiže zbrojem glasova i žirija i publike.[33]
Prema najnovijem formatu, od 2024. godine, natjecanje se sastoji od triju glazbenih večeri, odnosno dvaju polufinala i finala. U polufinalima nastupaju polovice ukupnoga broja natjecatelja, a glasanjem se odlučuje o tome tko će proći dalje u finale. O tome koliko će mjesta u finalu biti, kao i ukupnome broju pjesama i načinu glasanja, HRT posebno donosi odluku. Takav je sustav prvi put uveden 2003. godine i održavao se do 2007. godine. Tri uzastopne godine kasnije postojalo je samo jedno polufinale i finale, a od 2019. do 2023. ponovno jedno finale.[27]
Kao poseban format može se istaknuti onaj predstavljen na Dori 2011., kada je natjecanje bilo organizirano kao reality show. Tada su se od svih prijavljenih natjecatelja izabrala 24 pjevača, koji su se tijekom šest emisija međusobno natjecali za samo dva mjesta u finalu.[34] Njih su izborili Jacques Houdek i Daria Kinzer, a pobjedu je odnijela Kinzer i te godine predstavila Hrvatsku pjesmom "Lahor", koju su publika i žiri također bili posebno izabrali.[35]
HRT raspisuje natječaj u skladu s EBU-ovim Pravilima Izbora za Pjesmu Eurovizije uglavnom sredinom rujna, a traje otprilike dva mjeseca. Na njega se mogu prijaviti hrvatski državljani koji ne smiju biti mlađi od 16 godina na dan prijave, pri čemu se maloljetnici mogu prijaviti isključivo uz pisanu izjavu zakonskog/zakonskih zastupnika o suglasnosti za sudjelovanje na natjecanju. Svi koji zadovoljavaju navedene uvjete moraju priložiti uz online prijavu studijsku finalnu masteriranu snimku skladbe u MP3 formatu, bez autotunea, s istim izvođačem koji će je izvesti na Dori, na hrvatskom ili kojem drugom službenom europskom jeziku, i njezin tekst. Skladba može trajati najviše tri minute, uključujući odjek posljednjega tona. Također je važno da skladba nije otprije objavljena ili javno izvođena te da izvođač u potpunosti raspolaže autorskim pravima pjesme.[7]
Nakon zatvaranja natječaja stručni ocjenjivački sud HRT-a odlučuje o tome koje će se pjesme natjecati na Dori, ali i o tome koliko će takvih pjesama uopće biti. Broj je odabranih pjesama tijekom godina varirao; on ovisi o samome odazivu na natječaj i organizaciji natjecanja. Žiri također bira četiri pričuvne pjesme, koje mogu dobiti priliku za sudjelovanje u natjecanju ako neki od odabranih natjecatelja od njega odustane ili se diskvalificira.
Vokali pjesama, prema EBU-ovim odredbama, moraju biti izvedeni uživo, tijekom emitiranja emisije. U nastupu može sudjelovati najviše šest osoba, a zabranjeno je uključivanje živih životinja i promoviranje političkih ili bilo kakvih drugih tema koje mogu narušiti ugled natjecanja. Jednako je tako zabranjeno promoviranje proizvoda ili usluga, neetično ponašanje i služenje neprihvatljivim jezikom. Kršenje bilo kojih od navedenih pravila može rezultirati diskvalifikacijom.[7]
Od ukupno 31 predstavnika na Pjesmi Eurovizije[36] 27 njih pobijedilo je na Dori. Nositelji najboljih rezultata Hrvatske (od petoga mjesta pa nadalje), navedeni u tablici, ujedno su bili i pobjednici Dore:
| Godina | Predstavnik | Pjesma | Plasman |
|---|---|---|---|
| 1996. | Maja Blagdan | "Sveta ljubav" | 4. mjesto |
| 1998. | Danijela | "Neka mi ne svane" | 5. mjesto |
| 1999. | Doris | "Marija Magdalena" | 4. mjesto |
| 2024. | Baby Lasagna | "Rim Tim Tagi Dim" | 2. mjesto |
Pobjednicima Dore, a ujedno i budućim predstavnicima Hrvatske na Euroviziji (u slučaju da od nastupa sami ne odustanu, premda takav slučaj nije dosada zabilježen), uručuje se kristalna statua Dore koju je osmislio i dizajnirao umjetnik Ivica Propadalo 1994. godine. Inspiraciju je pronašao u Gospi Sinjskoj, a poslužio se i elementima paške čipke i konavoske nošnje.[14] Njezin je dizajn ujedno i dio vizualnoga identiteta Dore.
Ideja je za statuu nastala jedne večeri prije Dore 1994. godine, nakon Propadalova sastanka s glavnim imenima HRT-a, odnosno Miroslavom Lilićem, Ksenijom Urličić i Marijom Nemčić. Urednica Urličić zamišljala je da to bude kugla s ugraviranom Hrvatskom, ali kada je spomenula da bi natjecanje nazvala prema Dori Pejačević, Propadalo je preko noći osmislio svoj dizajn.[14]
Budući da tada nije bilo vremena za njezinu izradu u pravome izdanju, prve su je godine izradili od aluminija i takvu uručili pobjedniku Tonyju Cetinskom. Prvu kristalnu statuu primili su pobjednici Dore 1995., odnosno grupa Magazin i Lidija, koji su nastupili s pjesmom "Nostalgija".
Od 1993. godine natjecanje za Pjesmu Eurovizije vodilo je ukupno 38 voditelja. Najviše je puta natjecanje vodio Duško Ćurlić, čak njih 12, a slijedi ga Mirko Fodor s 10 natjecanja.[37]
| Mandat | Šefovi |
|---|---|
| 1993. – 2000. | Ksenija Urličić |
| 2001. – 2015. | Aleksandar Kostadinov |
| 2016. | Željko Mesar |
| 2017. – 2018. | Tomislav Štengl |
| 2019. | Željen Klašterka |
| 2020. – 2021. | Uršula Tolj |
| 2022. – danas | Tomislav Štengl |
- Druga je opcija za ime Dore bila Tonka. Ksenija Urličić razmišljala je o tome da se festival nazove prema istoimenoj skladbi Rajka Dujmića (prepoznatljivoj po stihu "Tonka, reci cvrčak"), ali prevagnulo je Dora kao "punije" ime. Za nju je Dora svehrvatsko ime: prisutno je u hrvatskoj književnosti, primjerice u Zlatarovu zlatu, glazbi; Dora Pejačević velika je hrvatska skladateljica, a Dorica pleše prva hrvatska pučka opera. Također, "do" je prva nota solmizacije i "Ra" egipatski bog Sunca.[12]
- Od tehničkih je propusta najpoznatiji onaj koji se dogodio na Dori 1996. za vrijeme proglašenja pobjednika. Tada su prskalice izazvale manji požar, ali emisija se nije prekidala bez obzira na povike u pozadini i dim na pozornici.[38]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Uvod u Doru. eurosong.hr (pristupljeno 19. kolovoza 2025.).
- ↑ Znate li kako se Dora zvala prije 1995.? Index.hr (pristupljeno 19. kolovoza 2025.).
- ↑ Finale Dore 2025. najgledaniji sadržaj na svim televizijama. HRT Komunikacije (pristupljeno 19. kolovoza 2025.).
- ↑ Dora najgledaniji sadržaj u svom terminu. HRT Komunikacije (pristupljeno 19. kolovoza 2025.).
- ↑ Finale Dore najgledaniji program na svim televizijama. eurosong.hr (pristupljeno 19. kolovoza 2025.).
- ↑ Dora 2025: Donosimo detalje petodnevnog spektakla na HRT-u. Komunikacije HRT (pristupljeno 19. kolovoza 2025.).
- ↑ 7,0 7,1 7,2 Pravila natjecanja DORA 2025. api.hrt.hr (pristupljeno 19. kolovoza 2025.).
- ↑ PITANJE DANA Tko je po vama najbolji dosadašnji pobjednik Dore?. Večernji list (pristupljeno 23. kolovoza 2025.).
- ↑ 9,0 9,1 Prkačin, Ivana. 2024. Crovizija 1992. je velika enigma estrade. Huljić za 24sata: 'Što? Ja se toga uopće ne sjećam...'. 24 sata (pristupljeno 23. kolovoza 2025.).
- ↑ A 'Tick-Tock' through 30 years of Croatia at the Eurovision Song Contest. eurovision.tv (pristupljeno 23. kolovoza 2025.).
- ↑ 1993. – Opatija (HTF). eurosong.hr (pristupljeno 23. kolovoza 2025.).
- ↑ 12,0 12,1 Ksenija Urličić: Mama Dore. Jutarnji list (pristupljeno 23. kolovoza 2025.).
- ↑ 1994. – Opatija (HTF). eurosong.hr (pristupljeno 23. kolovoza 2025.).
- ↑ 14,0 14,1 14,2 Prkačin, Ivana; Šarić, Ivo. 2024. Propadalo o Dori: Inspiraciju za kipić našao sam u Sinjskoj Gospi. Nove su već napravljene. Jutarnji list (pristupljeno 19. kolovoza 2025.).
- ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 Šarčević, Azra. 2023. Sjećate li ih se? Ovo su svi pobjednici Dore od 1993. godine. 24 sata (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ 2007. – Opatija. eurosong.hr (pristupljeno 25. kolovoza 2025.)
- ↑ Carević, Ivana. 2010. Na Doru se prijavljuju pjevači kojima je slava važnija od pobjede. Večernji list (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ Video - Dora 2009: Feminnemke u suzama, Green room nikad dosadniji. Index.hr (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ Saznajemo: Planirana Dora zbog nezainteresiranosti otkazana. eurosong.hr (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ Knežević, Marko. 2013. HRVATSKA NEĆE IĆI NA EUROSONG 'Odustajemo zbog krize i slabih plasmana'. Jutarnji list (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ Morić, Danijela-Ana. 2018. Nakon još jednog fijaska Hrvatske na Eurosongu, evo tko je i zašto za povratak Dore. Tportal.hr (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ HRT i Grad Opatija najavili veliki povratak Dore. Hrvatska radiotelevizija (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ 2019. – Opatija. eurosong.hr (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ 2024. – Zagreb. eurosong.hr (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ Kedžo ostaje bez Eurosonga, HRT već rezervirao dvoranu za novu Doru iduće veljače. Hrvatska danas (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ Fürst, Petra. 2024. Zsa Zsa odustala od Dore, a evo tko će nastupiti umjesto nje. 24 sata (pristupljeno 25. kolovoza 2025.).
- ↑ 27,0 27,1 Povijest Dore. eurosong.hr (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ 1998. - Opatija. eurosong.hr (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ 29,0 29,1 2004. – Opatija. eurosong.hr (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ 2001. – Zagreb. eurosong.hr (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ 2002. – Zagreb. eurosong.hr (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ 2003. – Opatija. eurosong.hr (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ 2005. – Zagreb. eurosong.hr (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ Petrović, Vesna. 2011. Dora 2011: U šest emisija gledatelji biraju izvođača za Eurosong. Večernji list (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ Runje, Anita. 2011. Pobjednica Dore Daria Kinzer, Jacques šesti put bez pobjede. 24 sata (pristupljeno 28. kolovoza 2025.).
- ↑ Countries: Croatia. eurovision.tv (pristupljeno 1. rujna 2025.).
- ↑ Stelko, Stefani. 2025. Voditelji Dore kroz povijest: Najpoznatija lica glazbenog spektakla. Hrvatska radiotelevizija (pristupljeno 1. rujna 2025.).
- ↑ Stošić, Dino. 2025. Skandali i drame na Dori kroz godine: Požar na sceni, sukobi, odustajanja i diskvalifikacije... 24 sata (pristupljeno 1. rujna 2025.).
- Službena stranica
- Službena stranica na Facebooku
- Službena stranica na Instagramu
- Službeni kanal na YouTubeu
