Prijeđi na sadržaj

Donja Vrežina

Izvor: Wikipedija
Donja Vrežina


Zalazak Sunca u Donjoj Vrežini

Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Nišavski
Grad Niš
Gradska opština Pantelej
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 6758 [1]
Geografija
Koordinate 43°19′26″N 21°57′01″E / 43.324°N 21.950333°E / 43.324; 21.950333
Nadmorska visina 214 m
Donja Vrežina na karti Srbije
Donja Vrežina
Donja Vrežina
Donja Vrežina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj 018
Registarska oznaka NI


Koordinate: 43° 19′ 26" SGŠ, 21° 57′ 01" IGD

Donja Vrežina je predgrađe grada Niša. Nalazi se na području gradske opštine Pantelej, u Nišavskom upravnom okrugu. Nalazi se na oko 5 km istočno od centra grada, na području ušća Matejevačkog i Breničkog potoka u Nišavu. Prema popisu iz 2011. bilo je 6758[1] stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 4088 stanovnika). U naselju se nalazi izdvojeno odeljenje osnovne škole „Miroslav Antić“.

Historija

[uredi | uredi kod]

Atar naselja Donja Vrežina kao i susednih sela bili su naseljeni još u praistoriji. Praistoriski nalazi otkriveni su na potezu Čardak i na području istočno od manastira (sada crkva Uspenja Presvete Bogorodice) i Rimske česme, a u naselju su otkriveni i antički nalazi. Antičko naselje, kao i današnje, nalazilo se na obalama reke Nišave. Po svom položaju antička Vrežina je bila najbliže naselje (preko reke Nišave) naselju Medijana (latinski: Mediana). Medijana je za vreme Rimskog carstva bila luksuzno predgrađe kasnoantičkog grada i vojnog logora Nais (latinski: Naissus), gde je pored reke Nišave bio sagrađen velelepni carski letnjikovac cara Konstantina Velikog, koji je rođen u rimskom gradu Naisu, tj. današnjem Nišu.

Prema popisu iz 1498. godine, selo je imalo 32 kuće, 8 neoženjenih, 5 udovičkih kuća, 2 muslimanske kuće i dažbine u iznosu 5.332 aspre. Pripadala je kao spahiluk Hizir-agi iz Pirota, a jednu vodenicu sa dva kamena držao je u svom vlasništvu vakuf pokojnog Sulejman-paše iz Niša.

Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je naziv Donja Vrezina, a imalo je 35 kuća, 4 udovička domaćinstva, 3 samačka domaćinstva, 2 muslimana.[2]

Godine 1841, tokom Niške bune, selo je delimično spaljeno.

Oslobođenje od Turaka dočekano je sa oko 40 domova nakon čega je selo počelo da doživljava svoj uspon zahvaljujući dobroj zemlji i blizini Niša. Godine 1895. selo je imalo 44 domaćinstva i 328 stanovnika, a 1930. godine 69 domaćinstava i 434 stanovnika.

Najintenzivniji razvoj ostvaruje se nakon Drugog svetskog rata kada 1960-70. godina postaje prigradsko naselje Niša. Danas se zvanično vodi kao deo grada.

Demografija

[uredi | uredi kod]

U naselju Donja Vrežina živi 5485 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (38,5 kod muškaraca i 39,3 kod žena)[3]. U naselju ima 2163 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,12[4].

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. Po rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine, Donja Vrežina ima 6758 stanovnika i 2163 domaćinstva.

Grafik promene broja stanovnika
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 552 [1]
1953. 600
1961. 818
1971. 1355
1981. 2270
1991. 2696 2659
2002. 4144 4088
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
3924 95.98%
Romi
  
31 0.75%
Bugari
  
11 0.26%
Jugosloveni
  
7 0.17%
Crnogorci
  
6 0.14%
Makedonci
  
6 0.14%
Hrvati
  
4 0.09%
Nemci
  
1 0.02%
Albanci
  
1 0.02%
nepoznato
  
21 0.51%


Saobraćaj

[uredi | uredi kod]

Do naselja se može doći gradskom linijom Bubanj–Donja Vrežina, kao i prigradskim linijama PAS Niš–Vrelo (linija br. 16), PAS NIŠ–Oreovac (linija br. 17) i PAS NIŠ–Gornja Vrežina (linija br. 17L). Sve pomenute linije imaju po više stajališta u naselju.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 „Knjiga 20”. Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011. — podaci po naseljima.. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2014. ISBN 978-86-6161-109-4. 
  2. „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-15. Pristupljeno 2014-08-24. 
  3. 3,0 3,1 „Knjiga 2”. Starost i pol. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2012. ISBN 978-86-6161-028-8. 
  4. „Knjiga 10”. Domaćinstva prema broju članova. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2013. ISBN 978-86-6161-066-0. 

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995. g. pp. 20–21.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]