Prijeđi na sadržaj

Donja Toponica (Niš)

Izvor: Wikipedija
Za ostale upotrebe, v. Donja Toponica (razvrstavanje).
Donja Toponica
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Nišavski
Grad Niš
Gradska opština Crveni Krst
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 290
Geografija
Koordinate 43°24′28″N 21°47′05″E / 43.407833°N 21.784833°E / 43.407833; 21.784833
Nadmorska visina 178 m
Donja Toponica na karti Srbije
Donja Toponica
Donja Toponica
Donja Toponica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj 018
Registarska oznaka NI


Koordinate: 43° 24′ 28" SGŠ, 21° 47′ 05" IGD
Donja Toponica je naseljeno mesto u gradskoj opštini Crveni Krst na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se na aluvijalnoj terasi Južne Morave u graničnom prostoru Niške i Aleksinačke kotline, na oko 14 km severozapadno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 290 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 315 stanovnika).

Historija

[uredi | uredi kod]

Donja (kao i Gornja) Toponica je staro selo koje datira još iz srednjeg veka. Istina, turski popis iz sredine 15. veka pruža podatke samo o jednoj Toponici, Gornjoj, ali već u popisu iz 1516. godine upisana su oba sela. Donja Toponica je tada bila jedno od 111 sela nahije i nosila je isti naziv kao danas, a imala je 44 domaćinstva, 16 samačkih, 5 udovičkih domaćinstava, 6 rajinskih vodenica i dažbine u iznosu 8842 akče[1]. U to vreme i kasnije, sve do sredine 19. veka, ovde i u susednom selu Tešici gajio se pirinač o čemu svedoči i mesna toponimija: Orizišta. Sledeći popisni i putopisni podaci pokazuju opadanje broja stanovništva, koje je naročito došlo do izražaja u vreme austro-turskih ratova, a zatim za vreme kuge, „čume“, 1838. godine, pa u vreme niške bune 1841. i u Srpsko-turskom ratu 1876. godine kada je Donja Toponica s ostalim selima u ovom kraju paljena, tako da je selo dočekalo oslobođenje od Turaka s oko 25 domaćinstava.

Posle oslobođenja od Turaka, pored otkupa i zauzimanja zemlje od strane siromašnih seljaka, mnogih turskih imanja su se dokopali pojedini imućni seljaci i gradski zelenaši. Među ovim drugim je i Tasko Uzunović iz Niša koji je u atarima Donje Trnave, Draževca i Donje Toponice pored Južne Morave prisvojio preko 120 ha zemlje, pretežno livada. Donja Toponica se pred kraj 19. i u prvoj polovini 20. veka počela da obnavlja i jača, napuštajući postepeno naturalne i prelazeći na tržišne oblike privređivanja, s primarnom orijentacijom na ratarstvo, stajsko stočarstvo i povrtarstvo. Godine 1895. imala je 32 domaćinstva i 238 stanovnika, a 1921. godine u njemu je živelo 51 domaćinstvo i 329 stanovnika. Posle Drugog svetskog rata, bez obzira na porast broja domaćinstava, došlo je do laganog iseljavanja (pre svega u Niš) i pada ukupnog broja stanovnika. Godine 1971. u Donjoj Toponici je živelo 46 poljoprivrednih, 42 mešovita i 8 nepoljoprivrednih domaćinstava.

Demografija

[uredi | uredi kod]

U naselju Donja Toponica živi 240 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,8 godina (42,8 kod muškaraca i 46,8 kod žena). U naselju ima 97 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,99.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 369 [2]
1953. 365
1961. 387
1971. 348
1981. 323
1991. 315 312
2002. 295 290
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
288 99.31%
nepoznato
  
2 0.68%


Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-15. Pristupljeno 2014-08-24. 
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 216.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]