Donja Šleska

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Donja Šleska
Dolny Śląsk / Niederschlesien / Dolní Slezsko
Karta Šlezije sa pozicijom Gornje i Donje Šlezije
Karta Šlezije sa pozicijom Gornje i Donje Šlezije
Država  Poljska
 Njemačka
 Češka

Donja Šleska (poljski: Dolny Śląsk, njemački: Niederschlesien, češki: Dolní Slezsko) je ime za jednu od historijskih regija u Centralnoj Evropi, koja je danas najvećim dijelom pripada Poljskoj a vrlo malim Njemačkoj i Češkoj.

Geografski to je sjeverozapadni dio Šlezije, dok je Gornja Šleska jugoistočni. To je nizinski kraj srednjeg toka rijeke Odre do Sudetskog masiva na jugu, sa prijestolnicom u Wrocławu.

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Sve do kraja 9. vijeka Šlezija je bila naseljena isključivo zapadnoslavenskim plemenima: Dedošanima i Bobrjanima na sjeveru, a Šlezanima (po kojima je dobila ime), Opoljanima i Golenšićima na jugu.[1]

Tokom 10. vijeka izbio je spor oko prava na taj teritorij između češke Dinastije Přemyslovića i poljske Dinastije Pjastovića. Negdje između 989. - 992. poljski vojvoda Mješko I uspio je preoteti tak kraj od češkog kneza Boleslava II. Poljski kralj Bolesław I učvrstio je vlast nad tom domenom osnovavši 1000. biskupiju sa sjedištem prvo u Smogorzówu, koja je nešto kasnije premještena u Wrocław.[1]

Nakon smrti poljskog kralja Bołeslava III 1138., izbio je sukob oko nasljedstva, koji je rezultirao podjelom Šlezije - 1163. na Donju (sjeverozapad) i Gornju Šleziju (jugoistok) sa vlastitim vojvodom iz Dinastije Pjastovića.[1]

Treće šlesko vojvodstvo stvoreno je 1203. Nakon tog su slijedeće donjošleske vojvode Henrik I i njegov sin Henrik II, pokušali su bezuspješno ponovno ujediniti tu regiju.[1]

Stanje se pogoršalo 1241. kad je Henrik II poginuo u borbi sa Mongolima u Bitci kod Legnice.[1] Nakon smrti Ogataj-kana, Mongoli su odustali od daljnjeg prodora na zapad, ali su Šlesku teško poharali i prorjedili stanovništvom.[2]

Zbog tog su sve pjastovske vojvode Šleske poticale njemačku kolonizaciju, da nadomjeste pobijeno stanovništvo, a kasnije da povećaju poljoprivrednu i tekstilnu proizvodnju, razviju rudarstvo i uvećaju broj svojih gradova. Istovremeno je stanovništvo poprimalo sve više njemački karakter.[1]

Kako je grana šleskih Pjastovića bila izuzetno fertilna, početna tri vojvodstva su se dijelila na sve veći broj pretendenata, tako da je krajem 14. vijeka već bilo 16 šleskih vojvodstva.[2] Slabašne šleske vojvode često su tražile pomoć moćnih čeških kraljeva protiv svoje braće i rođaka, omogućujući tako tim monarsima da ožive svoje stare pretenzije nad Šlezijom.[1]

Arbitražnom presudom ugarskog kralja Karla I. čitava Šlezija je 1335. dodijeljena Kraljevini Češkoj, pa je tako postala i dio Svetog Rimskog Carstva. Promjena je međutim, bila više formalna nego stvarna, jer su šleske vojvode nastavile vladati svojim domenama poprilično autonomno, čak su povremeno i u vrlo važnim pitanjima zauzimali potpuno suprotne stavove od svojih nominalnih suverena.[1] Tako se Šlezija pridružila svetom rimskom caru Žigmundu Luksemburškom u njegovoj borbi protiv čeških Husita, pa je zbog tog i poprilično opustošena za Husitskih ratova (1425. - 1435.).[1]

Udaljavanje šleskih vojvoda od čeških vladara omogućilo je Ugarskoj da zavlada tom regijom između 1469. - 1490. Kraljevina Češka uspjela je vratiti kontrolu nad Šlezijom, ali ju je izgubila 1526. kad je po nasljednom pravu na češki tron stupio austrijski nadvojvoda Ferdinand (kasniji car Svetog Rimskog Carstva) pa je Šlezija postala habsburgška domena.[1]

Pruski kralj Fridrik II. je kao nasljednik Markgrofovije Brandenburg, zatražio od carice Marije Terezije 1740. dio Šlezije. Carica mu je obećala Donju Šlesku tajnim paktom u zamjenu za njegovu neutralnost u njenom sukobu sa Saksonijom, Bavarskom i Francuskom.

Međutim je Fridrik II u novembru 1741. promijenio stranu i pridružio se antihabsburgškoj koaliciji, što je Habsburgovce koštalo većinu Šleske u korist Prusije. U Ratu za austrijsko naslijeđe (1740. - 1748.) Prusko Kraljevstvo osvojilo je gotovo cijelu Šlesku, osim jugoistočnog vrha koji je ostao habsburgška domena.[2]

Kao pruska provincija Donja Šleska je postala dio Njemačkog Carstva nakon ujedinjenja 1871.[2] Dotad je većina stanovnika Donje Šleske govorila njemački, a mnogi su postali luterani, za razliku od tog u ruralnoj Gornjoj Šleskoj govorilo se uglavnom slavenskim jezicima i držalo se katoličanstva.[2]

Za industrijske revolucije razvila se tekstilna industrija i rudarstvo, ali i socijalne napetosti među etničkim grupama. Nijemci su pretežno bili viša i srednja klasa, a Poljaci radnici.[2]

Početkom 20. vijeka Šleska je imala 680.422 stanovnika, od tog su Nijemci činili 44,69 %, Poljaci 33,21, Česi i ostali Slaveni 22,05 % . Oko 84 % su bili katolici, 14 % protestanti, a ostatak Židovi.[2]

Nakon Drugog svjetskog rata najveći dio Donje Šleske pripao je Poljskoj, to je od 1999. Donjošlesko vojvodstvo. Češkoj je pripao dio oko Jeseníka i Opave a Njemačkoj dio oko grada Görlitza. Većina njemačkih stanovnika je protjerana.

Povezano[uredi - уреди | uredi kôd]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Silesia historical region, Europe (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/place/Silesia. Pristupljeno 27.01.2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Silesia (engleski). New World Encyclopedia. https://www.newworldencyclopedia.org/entry/silesia. Pristupljeno 27.01.2021. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]