Dobretići
|
| ||
| [[Datoteka:{{{karta}}}|163px]] | ||
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine | |
| Kanton/županija | Srednjobosanski | |
| Sjedište | Dobretići | |
| Načelnik | ? | |
| Površina | ? km² | |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
6000 gustoća = ? | |
Općina Dobretići je jedna od najmlađih i najmanjih općina, te ujedno i jedna od najsiromašnijih općina u Bosni i Hercegovini. Administrativno pripada Srednjobosanskom kantonu Federacije BiH.
Geografija[uredi | uredi kod]
Nalazi se na planini Ranča, u središnjoj Bosni (Srednjobosanska županija), 20-ak kilometara istočno (sjeveroistočno) od Jajca. Općina se prostire na već spomenutoj planini, a cijelo područje općine je kod lokalnog stanovništva poznato kao Pougarje, nazvano po rijeci Ugar koja izvire na planini Vlašić (istočno od Dobretića) i protječe uz sjeveroistočni rub obronka Ranče, a to je ujedno i entitetska granica. Pougarje je do rata bilo pod upravom općine Skender-Vakuf, a potom kratko vrijeme pripojeno općini Jajce da bi se osamostalila i danas, kao takva i postoji pod nazivom Dobretići.
Istorija[uredi | uredi kod]
Općina je dobila naziv po jednom od najvećih sela ovog kraja, selu Dobretići. Samo selo ima dugu povijest i baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske obitelji Dobretića. Među stanovništvom još je živa usmena predaja pomognuta povijesnim temeljima koja kaže kako je padom Bosne 1463. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30.000 bosanske mladeži. Među njima je bila i Ljiljana, lijepa kći Stjepana Dobrete, koja je dospjevši u sultanov harem izmolila od sultana ferman kojim se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo, nazivano prije Zapadne Vrhovine. Tu je Stjepan Dobreta i umro, te je ukopan u selu Zapeće. Na spomeniku što mu ga 1773. godine podiže fra Marko Dobretić, franjevački provincijal i bosanski biskup, piše da je umro 1472. godine doživjevši 98 godina. Poslije njegove smrti vlastelinstvo razdijeliše njegovi sinovi, te Juri pripadoše Dobretići, Pavi Pavlovići, Boji Bojtačići, a Vlatku Vlatkovići koji se 1852. godine prozvaše Zubovići.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Pougarje je do prije rata imalo cca. 6.000 stanovnika u 20-ak sela i zaselaka, a danas ih je ukupno par stotina, uglavnom starije dobi i bave se isključivo stočarstvom.
| Nacionalnost | 1991. |
| Srbi | 3 |
| Muslimani | 3 |
| Hrvati | 315 |
| Jugosloveni | 15 |
| ostali | 0 |
| Ukupno | 336 |
Naseljena mjesta[uredi | uredi kod]
Brnjići, Bunar, Davidovići, Dobretići, Donji Orašac, Gornji Orašac, Kokalovići, Kričići-Jejići, Melina, Mijatovići, Milaševci, Pavlovići, Prisika, Slipčevići, Vitovlje Malo, Vukovići, Zapeće, Zasavica i Zubovići.
Uprava[uredi | uredi kod]
Gospodarstvo[uredi | uredi kod]
|
Nadaleko poznati "Vlašićki sir" je najpoznatiji proizvod pougarskih stočara, prije rata. Nažalost, danas "Vlašićki sir" proizvode, u izuzetno malim količinama (s obzirom na njegovu kvalitetu i prehrambenu vrijednost), isključivo pojedinci, takoreći za vlastite potrebe, nažalost ne i u komercijalne svrhe.
Slavni ljudi[uredi | uredi kod]
Stjepan Dobreta, srednjovjekovna "persona", moglo bi se reći utemeljitelj Dobretića ili možda, bolje reći, sela Zapeće, jer, legenda kaže, da se tamo skrivao bježeći pred Turcima, a najveći misterij skriva se u pitanju, "otkud je došao?", dakle "pougarski pionir", mogli bismo reći... Drugi "slavni Pougarac" bijaše, a i danas je, Fra Mrako Dobretić, bosanski biskup, koji dade izgraditi spomenik Stjepanu Dobreti baš u Zapeću...
