Divanimo po slavonski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Divanimo po slavonski (ISBN 953-6576-13-9), knjiga Martina Jakšića, koja ima 404 stranice formata 17 x 24 cm i koju je 2003. godine u Zagrebu izdala "Pergamena" kao 7. knjigu u Biblioteci "Croaticum".

Uz pjesmu Vanje Radauša "Ovo je zemlja Hrvatska" (5) i "Proslov" (7-9), knjiga sadrži još i ova poglavlja: "Rječnik" (11-321), "Neobična značenja riječi" (322-324), "Usporednice" (325), "Istoznačnice i sličnoznačnice" (326), " Istopisnice" (327-331), "Naša imena" (332-334), "Mjestopisi" (335-336), "Blagdani" (337), "Rečenice (Fraze ... i frazemi)" 339-346), "Uobičajeni izričaji" (347-369), "Vesela je Šokadija" (370-372), "Redovita kulturna događanja" (Osječko-baranjska županija i Vukovarsko-srijemska županija; 373-374), "Prilozi" (crteži Matije Pokrivke, 375-393), "Izvori i literatura" (394-397), "Biskupija đakovačko-srijemska" (karta, 398), "Osječko-baranjska županija, Vukovarsko-srijemska županija" (karta; 399), "Bilješka o piscu" (sa slikom; 400), "Sadržaj" (401)

Knjiga "Divanimo po slavonski" iscrpnije obrađuje jezično područje dviju sadašnjih županija: Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske, područje od Donjeg Miholjca do Iloka i od Belog Manastira do Županje. To je glosar istočnoslavonsko-srijemsko-baranjskih govora u kome je skupljeno vrlo vrijedno rječničko blago. Rječnik sadrži 16.000 natuknica s oko 25.000 riječi (neke natuknice, naime, sadrže više riječi, npr. aldumaš, aldomaš ili ašik, ašikovanje, ašiljkovanje). Aldumaš je gozba povodom prinove(kuća, stan, automobil), i u prosjeku je u vrijednosti 10% od ukupne vrijednosti. U Slavoniji je to stoljetni običaj koji je doveden iz starog Rima kad su stari Rimljani povodom kupnje kočije, mača ili oklopa za borbu, slavili uz gozbu novu prinovu te je povodom toga nastao običaj u Slavoniji.

Kao jezikoslovac-amater zaljubljen u svoj slavonski jezik, Jakšić je po selima od živih kazivača, ali i iz pisanih izvora, prikupljao riječi koje se, na žalost, polako zaboravljaju dolaskom standardnog jezika. Sjećaju ih se još samo najstariji mještani pa ih je nastojao zabilježiti za naraštaje koji dolaze.