Dioklecijanov akvadukt
| Dioklecijanov akvadukt | |
|---|---|
 Ostatci Dioklecijanovog akvadukta | |
| Lokacija | |
| Premošćuje | Solinsko polje |
| Mjesto | Solin,  Hrvatska |
| Koordinate | 43°19′N 16°17′E / 43.32°N 16.28°E |
| Gradnja | |
| Period gradnje | kraj 3. st. - početak 3. stoljeća |
| Saniranje | 1877 - 1880 |
| Tehnički podaci | |
| Ukupna duljina | 9000 m |
| Visina | 16.5 m |
| Upravljanje | |
| Funkcija | donošenje vode |
Dioklecijanov akvadukt je arheološki lokalitet u današnjem predgrađu Splita Solinu. Dioklecijanov akvadukt je najbolje očuvani objekt te vrste na tlu Hrvatske.
Historija[uredi | uredi kod]
Ovaj rimski akvadukt građen je istovremeno kad i Dioklecijanova palača (kraj 3. stoljeće - početak 3. stoljeće), njegova namjena bila je dovođenje većih količina pitke vode sa izvora rijeke Jadro do Dioklecijanove palače, i najvjerojatnije okolnih naselja. Od izvora rijeke Jadro do Palače akvadukt je dug oko 9 km, a visinska razlika krajnjih točaka iznosi 33 metra, to daje prosječni nagib kanala kojima je dovođena voda od 0,37%. Prosječan presjek kanala bio je 0,75 x 1,60 m, ali je varirao. Dioklecijanov akvadukt je prestao raditi već sredinom VI st., kada je i oštećen za provale Gota, nakon toga nije radio punih 13 stoljeća.
Obnovljen je za Austro-Ugarske (1877 - 1880 godine, za upravljanja Bajamontija). Uglavnom je zadržana izvorna trasa rimskog akvedukta i porušeni dijelovi su nanovo izgrađeni, ali se zbog štednje nije išlo na potpunu rekonstrukciju. U nadzemnim dijelovima akvadukt je pojednostavljen, smanjen je broj lukova (nosača), a na onim dijelovima akvadukta gdje je kanal išao po površini zemlje ili je ukopavan, antički zidani svod mijenjan je jednostavnijim ravnim kamenim pločama.
Od 1932 godine kada je proradila crpna stanica Kopilica, akavadukt više ne radi, jer su tad položene nove cijevi za dovod vode u grad Split, a starim akvaduktom je tekao samo višak vode. 1948 nakon epidemije tifusa, zabranjena je upotreba vode iz akvadukta za piće. Od 1979 akvadukt je potpuno prekinut ( nizvodno od križanja današnjih ulica Domovinskog rata i Puta Stinica)
Najimpresivniji i naljepši dio Dioklecijanovog akvadukta onaj nadzemni kod Dujmovače dug je 180 m, i visok 16,5 m. Momentalno se restaurira i trebao bi biti jedan lijepi impresivni spomenik na ulazu u Split.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Joško Belamarić: Dioklecijanov akvedukt, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel, 1999. Split, ISBN 953-6158-07-8.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Dal-koning d.o.o.: Konzervatorski elaborat zaštite i obnove Dioklecijanovog akvedukta na lokaciji Brodarica-istok Arhivirano 2008-12-21 na Wayback Machine-u
- Vjesnik, Joko Svalina: Dioklecijanovim akveduktom voda u rujnu[mrtav link]
- Vjesnik, Mira Jurković: Hrvatski kandidati za Unescovu listu svjetske baštine: Dioklecijanov akvedukt i starogradski ager[mrtav link]