Dinko Šimunović

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dinko Šimunović, reljef na spomen-ploči u Zagrebu

Dinko Šimunović (Knin, 1. rujna 1873. - Zagreb, kolovoz 1933.), hrvatski književnik.

Završio je učiteljsku školu i radio kao učitelj u Hrvacama i na Dicmu, te do umirovljenja na Obrtničkoj školi u Splitu. Pozornost kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "Mrkodol" u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne.

Pisao je pripovjetke, romane, crtice i feljtone. Njegova proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Šimunovićeve novele vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj književnosti. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za čim je gotovo uzalud težila starija hrvatska pripovjetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima čuva trajnu svježinu.

Poznata djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Mrkodol",
  • "Đerdan",
  • "Mladost",
  • "Alkar",
  • "Tuđinac",
  • "Porodica Vinčić",
  • "Duga",
  • "Sa Krke i Cetine"
  • "Muljika"
  • "Marica ili Mary Jane"