Dinamin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dinamin GTPaza
Identifikatori
EC broj 3.6.5.5
IntEnz IntEnz view
BRENDA BRENDA entry
ExPASy NiceZyme view
KEGG KEGG entry
MetaCyc metabolic pathway
PRIAM profile
PDB RCSB PDB PDBe PDBj PDBsum
Dinamin N
Struktura beznukleotidnog miozinskog motornog domena II iz Dictyostelium discoideum spojena sa GTPaznim domenom dinamina 1 iz Rattus norvegicus
Identifikatori
Simbol Dynamin_N
Pfam PF00350
Pfam klan CL0023
InterPro IPR001401
PROSITE PDOC00362
Centralni region dinamina
Struktura beznukleotidnog miozinskog motornog domena II iz Dictyostelium discoideum spojena sa GTPaznim domenom dinamina 1 iz Rattus norvegicus
Identifikatori
Simbol Dynamin_M
Pfam PF01031
InterPro IPR000375

Dinamin je GTPaza odgovorna za endocitozu u eukariotskim ćelijama. Dinamini prvenstveno učestvuju u odvajanju novoformiranih vezikula od membrane jednog ćelijskog kompartmana, i njihovom usmeravanju i spajanju sa drugim kompartmanom. Oni posreduju endocitozu sa ćelijske površine (posebno internalizaciju kaveola), kao i sa Goldžijevog aprata.[1][2][3] Dinamin učestvuje i nizu procesa deobe organela,[4] citokineze i u pružanju otpora mikrobnim patogenim.

Dinamin pripada dinaminskoj superfamiliji koja obuhvata klasične dinamine, dinaminu slične proteine, Mx proteine, OPA, mitofuzine, i GBP proteine.

Dinamin je enzim sa 96 kDa. On je privi put izolovan tokom pokušaja da se izoluju motori bazirani na mikrotubulama iz goveđeg mozga. Dinamin je intenzivno proučavan u kontekstu pupljenja klatrinom pokrivenih vezikula sa ćelijske membrane.[3][5]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Henley, J.R., Cao, H., McNicven, M.A. (1999). “Participation of dynamin in the biogenesis of cytoplasmic vesicles”. The FASEB Journal, 13, S243-S247.
  2. Hinshaw, J. “Dynamin overview: The Role of Dynamin in Membrane Fission”. Arhivirano 2011-10-15 na Wayback Machine-u National institute of diabetes & digestive & kidney diseases, Laboratory of cell biochemistry and biology. accessed 021806.
  3. 3,0 3,1 Urrutia R., Henley J.R., Cook T., McNiven M.A. (1997). „The dynamins: Redundant or distinct functions for an expanding family of related GTPases?”. Proc. Natl Acad. Sci. USA 94 (2): 377–384. DOI:10.1073/pnas.94.2.377. 
  4. Thoms S, Erdmann R (Oct 2005). „Dynamin-related proteins and Pex11 proteins in peroxisome division and proliferation.”. FEBS J 272 (20): 5169–81. DOI:10.1111/j.1742-4658.2005.04939.x. PMID 16218949. 
  5. McMahon. (2004). “Researching Endocytic Mechanisms: Dynamin:. Arhivirano 2012-03-05 na Wayback Machine-u Accompaniment of Nature Reviews on Molecular Cell Biology, 5, 133-147.

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]