Prijeđi na sadržaj

Deveti planet

Izvor: Wikipedija
Ne zamijeni s planet X.
Umjetnički prikaz devetog planeta kao ledenog diva u odnosu na unutarnji Sunčev sustav i Mliječnu stazu.

Deveti planet je hipotetski planet u vanjskom dijelu Sunčeva sistema. Pomoću njega bi mogli biti objašnjene neobične orbite pojedinih transneptunskih objekata koji se nalaze većinom izvan Kuiperova pojasa.[1] [2] Ta mala tijela su pod utjecajem određenog gravitacijskog privlačenja što se može objasniti postojanjem određenog masivnog objekta, a najvjerojatnije bi to bio planet. Nova otkrića malih tijela koja su pomaknuta tim gravitacijskim utjecajem samo pojačavaju hipotezu. Direkna detekcija teleskopom bi konačno potvrdila njegovo postojanje. [3]

Pretpostavljene fizičke karakteristike

[uredi | uredi kod]

Mogući planet bi mogao biti superzemlja ili ledeni div s masom 10 puta većom od Zemlje ili 5000 puta većom od Plutona. Promjer bi mu mogao biti dva do četiri puta veći od Zemlje. Staza oko Sunca bi mu bila izrazito eliptična odnosno izdužena. Orbitalni period bi iznosio oko 15 000 godina.[3]

Razvoj hipoteze

[uredi | uredi kod]
Originalnih 6 i novih 7 transneptunski objekata koji potvrđuju hipotezu o Devetom planetu označenim zelenom bojom.

Astronomi Chad Trujillo i Scott S. Sheppard su 2014. zaključili da možda postoji masivan transneptunski planet zbog sličnosti orbita dalekih transneptunskih objekata kao što je primjerice Sedna.[2]

Konstantin Batygin i Michael E. Brown su objasnili 2016. da je masivni vanjski planet najbolje objašnjenje sličnosti u orbiti za šest udaljenih objekata.[1]

Odnosi šest transneptunskih objekata što je dovoleo do hipoteze o devetom planetu.

Na sličan način je u 19. stoljeću otkriven i planet Neptun kada su astronomi predvidjeli u svojim izračunima orbitu Neptuna zbog malih pomaka u orbiti Urana i da svojom gravitacijom utječe na sam Uran.[4]

Ekstremni transneptunski objekti čiji je perihel veći od 30 AJ, a velika poluos veća od 250 AJ
Objekt Orbita Ravnina orbite Tijelo
Baricentrični
orbitalni
period

(u godinama)
Baricentrična
velika poluos
(AJ)
Perihel
(AJ)
Baricentrični
afel
(AJ)
Trenutačna
udaljenost
od
Sunca
(AJ)
Ekscentricitet Argument perihela
ω (°)
Inklinacija
i (°)
Ekliptička
dužina
uzlaznog
čvora

Ω (°)
Longituda
perihela

ϖ=ω+Ω (°)
Apsolutna magnituda Prividna magnituda Promjer
(km)
2012 VP113 4,300 266 80.27 441 83.5 0.69 292.8 24.1 90.8 23.6 4.0 23.3 600
2013 RF98 6,900 364 36.10 690 36.8 0.90 311.8 29.6 67.6 19.4 8.7 24.4 70
2004 VN112 5,900 327 47.32 607 47.7 0.85 327.1 25.6 66.0 33.1 6.5 23.3 200
2007 TG422 11,300 503 35.57 970 37.3 0.93 285.7 18.6 112.9 38.6 6.2 22.0 200
90377 Sedna 11,400 507 76.04 936 85.5 0.85 311.5 11.9 144.5 96.0 1.5 20.9 1,000
2010 GB174 6,600 351 48.76 654 71.2 0.87 347.8 21.5 130.6 118.4 6.5 25.1 200
2013 FT28 5,050 295 43.60 546 57.0 0.86 40.2 17.3 217.8 258.0 (*) 6.7 24.4 200
2014 FE72 58,000 1,500 36.31 2,960 61.5 0.98 134.4 20.6 336.8 111.2 6.1 24.0 200
2014 SR349 5,160 299 47.57 549 56.3 0.84 341.4 18.0 34.8 16.2 6.6 24.2 200
2013 SY99 19,700 730 49.91 1,410 60.3 0.93 32.4 4.2 29.5 61.9 6.7 24.5 250
2015 GT50 5510 310 38.45 580 41.7 0.89 129.2 8.8 46.1 175.3 (*) 8.5 24.9 80
2015 RX245 8,920 430 45.48 815 61.4 0.89 65.4 12.2 8.6 74.0 6.2 24.2 250
2015 KG163 17,730 680 40.51 1,320 40.8 0.95 32.0 14.0 219.1 251.1 (*) 8.1 24.3 100
Ideal raspon vrijednosti za TNO
potrebnih u hipotezi
>250 >30 >0.5 10~30 2~120
Pretpostavljeni
Deveti planet
~15,000 ~700 ~200 ~1,200 ~1,000? ~0.6 ~150 ~30 91 ± 15 241 ± 15 >22 ~40,000

(*) ϖ, longituda perihela izvan očekivanog raspona

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Batygin, Konstantin; Brown, Michael E. (2016). "Evidence for a distant giant planet in the Solar system". The Astronomical Journal. 151 (2): 22.
    Bibcode:http://adsabs.harvard.edu/abs/2016AJ....151...22B
    arXiv:https://arxiv.org/abs/1601.05438
    doi:http://iopscience.iop.org/article/10.3847/0004-6256/151/2/22/meta;jsessionid=19017C7AF1DEC283DFE596BB4985A1E0.ip-10-40-2-120.
  2. 2,0 2,1 Trujillo, Chadwick A.; Sheppard, Scott S. (2014). "A Sedna-like body with a perihelion of 80 astronomical units" (PDF). Nature. 507 (7493): 471–4. Bibcode: http://adsabs.harvard.edu/abs/2014Natur.507..471T PMID: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24670765 doi: http://www.nature.com/nature/journal/v507/n7493/full/nature13156.html?foxtrotcallback=true
  3. 3,0 3,1 Achenbach, Joel; Feltman, Rachel (20 January 2016). "New evidence suggests a ninth planet lurking at the edge of the solar system". The Washington Post. https://www.washingtonpost.com/news/speaking-of-science/wp/2016/01/20/new-evidence-suggests-a-ninth-planet-lurking-at-the-edge-of-the-solar-system/?utm_term=.683155897b83
  4. Bernard Karakaš (20. siječnja 2016.) "Znanstvenici: Na rubu Sunčeva sustava pronašli smo Deveti planet". Večernji list. https://www.vecernji.hr/techsci/znanstvenici-na-rubu-suncevog-sustava-pronasli-smo-deveti-planet-1053679