Destinikon
Destinikon je bio srednjovijekovni grad na zapadnom Balkanu.
| Nazivi | |
|---|---|
| grč. | Δεστινίκον |
| grč. | Ντοστινίκ |
| lat. | Dostinica |
| srp. | Достиник |
| srp. | Достиника |
| srp. | Дестиник |
| srp. | Даштаник |
Destinikon[uredi | uredi kod]
Destinikon je bio jedan od osam naseljenih gradova (καστρα) tzv. «krštene Srbije», tj. zaleđa srpske kneževine, koji se spominju u djelu De administrando imperio (oko 950.) cara Konstantina Porfirogenita. Destinikon je najstarija poznata prestonica Srbije i sedište prve srpske države pod Vlastimirovićima.
De administrando imperio spominje Destinikon kao prvi među nabrojanim gradovima [α 1] «krštene Srbije». U 32. poglavlju, Konstantin Porfirogenit govori o Klonimiru[α 2], član dinastije koji je prognan u Bugarsku i koji je marširao vojskom na Srbiju, ušavši u grad Destinikon sa namjerom da preuzme prijestolje, ali ga je knez Petar porazio oko. 896.
Točan položaj i ostaci mjesta do danas nisu utvrđeni, ali se smatra da je se nalazio na prostoru između današnjih Prijepolja i Sjenice odnosno u Raškoj ili Metohiji na relativnoj blizini granice sa tadašnjom Bugarskom.
Mogući položaj Dostinike prema različitim autorima[uredi | uredi kod]
- Na donjoj Drini, kod sela Disit i Desna (P. Šafarik)
- Deževa (S. Novaković, K. Grot)
- U ataru sela Vrsjenice, u okolini Sjenice (K. Jiriček, F. Šišić, S. Stanojević)
- Sjenica (A. Deroko)
- Selo Drsnik kod Peći, mjesto Jerinina kula (P. Skok, V. Korać)
- Ždrelo u Rugovskoj klisuri kod Peći ili Gradište Geđe na Belom Drimu kod Orahovca, između Đakovice i Prizrena (R. Novaković)
- Jugoistočno od Rasa (P. Petrović i P. Vlahović, 1984)
- U župi Hvosno (M. Blagojević)
Bilješke[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]