Demel

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Demel
K. u. K. Hofzuckerbäcker Ch. Demel’s Söhne
Enterijer Demela
Enterijer Demela
Koordinate: 48°12′N 16°22′E / 48.200°N 16.367°E / 48.200; 16.367
 Austrija

Demel punim nazivom K. u. K. Hofzuckerbäcker Ch. Demel’s Söhne) je jedna od najpoznatijih slastičarni i kavana u Beču na Kohlmarktu, u neposrednoj blizini carske rezidencije Hofburg.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnivač Demela bio je pekarski kalfa Ludwig Dehne iz Württemberga koji se 1786. naselio u Beču i otvorio slastičarnu na Michaelerplatzu kojoj su odlično išle krafne punjene pekmezom, ali i druge vješto oblikovane i ukrašene slastice. Njegov sin August prodao je dućan 1857. svom kalfi Christophu Demelu. Njegovi sinovi Josef i Carl, uspjeli su dobiti koncesiju dvorskih dobavljača konditorskih proizvoda i od tad se firma diči svojim punim nazivom Kraljevski i carski Konditoraj Ch. Demel sinovi (K. u. K. Hofzuckerbäcker Ch. Demel’s Söhne).[1]

Enterijer Demela na Kohlmarktu

Braća Demel preselila su 1888. radnju u palaču na Kohlmarktu, jer se u to vrijeme po nalogu cara Franje Josipa rušile zidine oko Hofburga, tako da se slastičarna nakon toga našla praktički na ulazu u Hofburg. Tad su naručili kod Portois und Fixa, najprestižnije bečke firme za unutrašnju dekoraciju u to vrijeme, uređenje lokala u rokoko stilu (koji je ostao do danas).

Slastičarna Demel se i nakon propasti Austro-Ugarske monarhije 1918., i nadalje vješto kitila svojim starim nazivom Kraljevski i carski (K. u. K.) na ambalaži, iako je u to vrijeme to bilo strogo zabranjeno. Tako da je Anna Demel uspjela preživjeti teška vremena, zbog tog su je 1952. izabrali u Kommerzialrat (Privredna komora) kao prvu ženu. Njena usvojena kći Klara Demel nastavila je voditi firmu od 1956.[1]

Nakon Klarine smrti 1965., Demel je nastavio voditi njen muž barun Federico Berzeviczy-Pallavicini. On je bio talentirani umjetnik, učenik i nastavljač tradicije Wiener Werkstaetten tako da je sam dizajnirao većinu ambalaže za tada već veliki pogon konditorskih proizvoda, ta ambalaža ostala je do danas ponos Demela. Federico je na kraju 1972. prodao Demel i otišao živjeti u Italiju i New York, gdje je nastavio raditi kao arhitekt i dizajner.

Narednih 30 godina Demel je doživio brojne turbulencije, i promijenio vlasnike u više navrata, od 2002. vlasnik Demela je austrijska firma DO & CO grupa.[1]

Muzej Demel[uredi - уреди | uredi izvor]

Grad Beč otvorio je 2000. muzej u podrumu zgrade pod imenom Demel Chocolate and Marzipan Museum, s artefaktima iz historije slastičarstva i konditorske proizvodnje.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]