Dema

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pinakije, tj. identifikacione tablice (s imenom građanina, imenom njegova oca i imenom deme kojoj pripada) koje su korištene npr. pri izboru porotnika. Muzej na atinskoj agori

Dema (grčki: δῆμος) bila je manja teritorijalna i upravna jedinica u okviru jednog polisa u staroj Grčkoj, nalik današnjim opštinama. U ovom značenju reč δῆμος nalazi se već u zapisima na linearu B, a kod Homera se nalazi i u ovom značenju i u značenju pripadnika deme (koje je pak povezano i s trećim značenjem, naime ukupni narod – demos, no taj semantički razvoj ipak predstavlja odvojenu temu).[1]

Najbolje dokumentovani sistem dema odnosi se na Atinu, gde je Klisten u okviru svojih ustavnih reformi 508. pne. ukinuo staru rodovsko-plemensku podelu na četiri file s njihovom podelom na fratrije i rodove i umesto nje rasporedio stanovništvo u deset teritorijalnih fila. Svaka od ovih fila delila se na tri tritije, a tritija na više dema. U svakoj fili jedna tritija je obuhvatala deme iz samoga grada, druga deme iz atičke unutrašnjosti, a treća deme iz priobalja.[2] Dema je sada predstavljala čisto teritorijalnu jedinicu. Svi građani bili su popisani prema mestu rođenja i označavani su ne po rodu kome su pripadali ranije, već po tome kojoj teritorijalnoj demi pripadaju. Tako su se kidale veze između članova pojedinih rodova. S druge strane, građani koji su se nalazili van rodova prvi put su u demama dobili pristup u samoupravu, pošto je svaka dema bila ne samo teritorijalna već i samoupravna jedinica. Dema je sebi birala demarha, posedovala je zemlju zajednice, raspolagala lokalnim prihodima, imala je svoje finansije i donosila je vlastite odluke (skupština deme zvala se agora). Deme su bile obavezne da vode popise svojih građana, a upisivanje osamnaestogodišnjaka u popis članova deme predstavljalo je glavni demarhov zadatak (druge su mu funkcije bile u oblasti finansija, vojske i religije). Prema Herodotu, broj dema ukupno je iznosio 100 (po 10 na jednu filu). Kasnije je taj broj postepeno rastao do 174: mala naselja udruživala su se u jednu demu.[3] Deme su se međusobno značajno razlikovale po veličini: neke su bile mali zaseoci, a neke gotovo gradovi, npr. Aharna i Eleusina, ali se njihov uticaj izjednačavao na nivou tritija i fila, uključujući i proporcionalnu zastupljenost u Veću pet stotina.[4] Nakon Klistena pripadnost demi (koja se označavala tako što se uz lično ime dodavalo ime deme, tzv. demotikon) postala je nasledna u muškoj liniji i nije se menjala s promenom mesta stanovanja.[5]

Sistem dema postojao je i u drugim grčkim polisima, npr. u Kalimnu, Halkidi, Kosu, Elidi, Eretriji, Histijeji, Rodosu, Stratonikeji itd. (ukupno se može nabrojati 24 polisa),[6] no bar polovina njih stoje bilo pod direktnim uticajem Atine (putem kleruhija) ili pod njenim indirektnim uticajem (kakav je npr. slučaj Mileta).[7]

Kasnija upotreba[uredi | uredi kod]

Termin "dema" (δῆμος / dēmos) upotrebljavao se i u helenističko i rimsko doba. Do vremena Vizantijskog carstva tim su se terminom počele označavati četiri suparničke navijačke grupe u utrkama dvokolica: "crveni", "plavi", "zeleni" i "beli".

U današnjoj Grčkoj izrazom dēmos označavaju se opštine.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. The Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003, s.v. demes, dēmoi, str. 446.
  2. Mapa rasporeda atičkih dema (engleski)
  3. Mihail Rostovcev, Istorija starog sveta, Matica srpska, 1990, str. 74–75.
  4. The Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003, s.v. demes, dēmoi, str. 447.
  5. M. C. Howatson. The Oxford Companion to Classical Literature, 1997, s.v. deme, str. 177.
  6. N. F. Jones, Public Organization in Ancient Greece, 1987, passim.
  7. The Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003, s.v. demes, dēmoi, str. 447.