Djela Petrova i dvanaestorice apostola

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Dela Petrova i dvanaestorice apostola)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Knjižnica Nag Hamadi, otkrivena u Egiptu 1945.

Djela Petrova i dvanaestorice apostola je ranohrišćanski apokrifni spis otkriven u 20. vijeku u okviru knjižnice Nag Hamadi.

Na osnovu naslova javlja se do­jam da je riječ o trinaest apostola (Petru i 12 drugih), no u tekstu se eksplicitno navodi da je učeni­ka bilo jedanaest (9,20-21). Malo je vjerojatno da je ovaj traktat dio izgubljenog dijela apokrifnih Djela Petro­vih, kako se pretpostavljalo.[1]

Nastanak[uredi | uredi kod]

Djela Petrova i dvanaestorice apostola pripada u skupinu apokrifnih djela iz 2. i 3. stoljeća. Sličnosti ne­kih njegovih dijelova sa Pastirom Hermasom upućuju na 2. stoljeće kao datum na­stanka.[1]

Sadržaj[uredi | uredi kod]

Uvodni dio postavlja narativni okvir. Pripovjedač je Petar, a posrijedi je razdoblje nakon raspeća Isusa, budući da apostoli kreću na putovanje na vlas­titu inicijativu, i Isus nije sa njima. Činjenica, međutim, da je prisutno samo jedanaest učenika navodi na zaključak da još nije došlo do uzašašća. Odlučivši zajedno krenuti na put propovijedanja, apostoli pronalaze brod i isplovljavaju (1,16-26), prepuštajući Gospodinu da im odabere odredište. Brod pristaje u otočkom gradu koji se zove Na­seobina, i Petar odlazi raspitati se za smještaj.

Petar susreće trgovca biserima i saznaje kako ga doživljavaju bogati a kako si­romašni (2,10-5,18). On primjećuje kako mu bogati okreću leđa dok izvikuje svoju robu na prodaju, jer smatraju da je zapravo i nema. Siromašni, naprotiv, hrle do njega iako nemaju čime kupiti njegovu robu, jer, bili bi zadovoljni samo i da vide biser. Tr­govac im obećaje pokloniti jedan biser ako pođu u njegov grad. Siromašni ispituju Pe­tra o opasnostima koje vrebaju na putu u grad. Petar im kazuje ono što je čuo, i okre­će se trgovcu, raspitujući se za njegovo ime i o teškoćama na putu. Trgovac mu odgo­vara da mu je ime Lithargoel, što je u tekstu protumačeno kao lagani kamen, sjajan poput gazelina oka, po svoj prilici biser.

A što se puta do grada tiče, o kojem si me pitao, reći ću ti. Nitko ne može krenuti tim putem osim onoga tko je ostavio sve što ima i svakodnevno postio. Jer, brojni su pljačkaši i divlje zvijeri na tom pu­tu. Onoga tko sa sobom nosi kruh na taj put, crni psi ubijaju zbog kru­ha. Onoga tko nosi skupo ruho ovoga svijeta sa sobom, razbojnici ubi­jaju zbog ruha.[2]

Sledi putovanje Petra i njegovih prijatelja u obećani grad (5,19-8,11), po Lithargoelovim uputama. Jedini način da se pripreme za putovanje u grad "devet dveri" jest potpuno odricanje od svih posjeda, i strogo pridržavanje posta, kako ne bi posje­dovali ništa što bi pljačkaši mogli poželjeti (5,19-6,8). Sve što trebaju Isusovo je ime (6,9-19). Petar potom doživljava viziju gradskih bedema okruženih valovima. Zna­čenje vizije protumačeno je u kratkom razgovoru Petra i jednog starca. Petar i njego­vi učenici kreću na put u grad.

Lithargoel izlazi iz grada prerušen u liječni­ka i kazuje da će im pokazati gdje živi Lithargoel (8,11-35). Međutim, umjesto da to učini, on se razotkriva kao Isus Krist (9,1-19), u razgovoru sa Petrom kojeg nalazimo kod Mateja 16,13-19. Učenici padaju ničice u znak štovanja. Krist, koji se nadalje naziva Gospodin, daje im kutiju i torbu s lijekovima, te ih upućuje da se vrate u Naseobinu, grad iz kojeg su došli. Zadaća im je podučavati i liječiti, naročito siromašne (9,1-10,13). Petar primje­ćuje kako im nemaju što dati, budući da su se svega odrekli, no Gospodin ističe ka­ko imaju njegovo ime, koje je vrednije od svega (10,13-30). Razgo­vor završava Kristovom opomenom da izbjegavaju bogate.

S bogatašima iz tog grada, onima koji nisu smatrali shodnim ni da me pogledaju, onima koji se s ponosom naslađuju nad svojim bogatstvom, s takvima ne večerajte u njihovim [kućama], niti im bu­dite prijatelji, kako ne bi utjecali na vas. Jer, mnogi u crkvi pristrani su prema bogatima, budući da su i sami grešni, pa dopuštaju grijeh i drugi­ma.[2]

Analiza[uredi | uredi kod]

Tekst je kompozitan, što se može primijetiti na mjestima gdje se različiti odsječ­ci ne podudaraju. Čini se da je urednik sabrao četiri izvorno neovisne pripovijesti. Tri su vjerojat­no počinjale kao parabola ili alegorija, nalikujući donekle onima iz Pastira Hermasa: priča o trgovcu biserima kojeg bogati odbacuju a siromašni prihvaćaju; pripovijest o gradu Naseobini okruženom bedemima, te pripovijest o puto­vanju za čiji je uspješan svršetak potrebno u potpunosti se odreći hrane i svih dobara. Četvrta pripovijest govori o tome kako je Krist uputio učenike da prihvate službu pro­povijedanja i iscjeljivanja siromašnih i bolesnih kršćana. Ove pripovijesti međusobno povezuje prisutnost Petra i drugih učenika, i kao i ime Lithargoel, koje povezuje tr­govca biserima u drugom dijelu sa onime koji daje upute za put u trećem dijelu, a kas­nije i sa Kristom, u četvrtom dijelu, koji učenike stavlja u službu.

Čini se da je pripovjedačka namjera posljednjeg urednika bila da opiše priprema­nje učenika za apostolska djela. Tijekom pripovijedanja, urednik mijenja vremenski okvir od najranijeg apostolskog razdoblja do svog vlastitog vremena. Na kraju posljednjeg dijela uviđamo da se ne radi zapravo o poslanju izvornih učenika, nego o njihovim nasljednicima. Stječe se dojam da je namjera urednika bila podsjetiti crkvene oce svog vremena na njihovu istinsku misiju.

U samom traktatu nema mnogo toga što bi se kosilo sa doktrinom ras­tuće ortodoksije. Temu apostolskog siro­maštva nalazimo i u Evanđeljima, kao i polemiku protiv bogatih. Umjeren enkratitski naglasak vidljiv je u zabrani jedenja mesa, no ništa nije rečeno o braku. Ne čini se, stoga, da je traktat iznikao unutar neke odre­đene ranokršćanske sekte. Urednik radije ostaje u okvirima šire crkve i za­laže se za povratak apostolskog djelovanja crkvenih vođa. Prikaz Krista kao liječnika možda je bio odgovor na raširenost Asklepijevog kulta.[1]

Postoji i teorija da je riječ o dvama različitim "djelima": djelima Pet­ra (1,30-5,5) i djelima apostola (5,5-12,19).[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u (Otkrivenje po Pavlu, uvod: Douglas M. Parrott)
  2. 2,0 2,1 Djela Petrova i dvanaestorice apostola

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]