Debrc

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Debrc
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Mačvanski
Opština Vladimirci
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) Decrease 809
Geografija
Koordinate 44°37′14″N 19°54′07″E / 44.6205°N 19.901833°E / 44.6205; 19.901833
Nadmorska visina 140 m
Debrc na mapi Srbije
Debrc
Debrc
Debrc (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 15214
Pozivni broj 015
Registarska oznaka ŠA


Koordinate: 44° 37′ 14" SGŠ, 19° 54′ 07" IGD
Debrc je naselje u Srbiji u opštini Vladimirci u Mačvanskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 809 popisanih lica, a prema popisu iz 2002. ukupno 875 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 890 stanovnika).

Mesna zajednica Debrc je jedna od najvećih i najznačajnijih u opštini Vladimirci. U ovoj zajednici postoje mnogobrojni infrastrukturni objekti značajni za život njenih građana, kao što su: Mesna kancelarija, Dom zdravlja sa apotekom, Osmogodišnja škola sa fiskulturnom salom i savremenom bibliotekom, predškolska ustanova, veterinarska stanica, Dom kulture i td.

Geografija[uredi | uredi kod]

Naselje Debrc se nalazi na teritoriji Šabačke Posavine, približno 14 km od Vladimiraca.

Istorija[uredi | uredi kod]

Sremska kraljevina
Glavni članci: Stefan Dragutin i Mačva

Za vreme vladavine Stefana Dragutina (kraj XIII veka) Debrc je jedno vreme bio prestonica Sremske kraljevine (1276–1283), odnosno tadašnje Srbije.

Nakon povrede u lovu Dragutin je bio primoran da se odrekne srpskog prestola na saboru u Deževu, ali je zadržao vlast nad severnim delovima zemlje. Pošto je svog sina Stefana Vladislava oženio nećakom ugarskog kralja Andrije II, Dragutin je kao nasledni posed dobio današnju Mačvu sa Beogradom, Usorom i Soli i oblasti južno od Beograda. Njegova nova država se nazivala Sremska kraljevina zbog čega je Dragutin u istoriji poznat kao sremski kralj. Upravo je Dragutinova prva prestonica bio u to vreme grad Debrc.

Ubrzo nakon Dragutinove smrti Debrc ponovo postaje deo Kraljevine Ugarske. Na ovaj način Dragutin je svojom Sremskom kraljevinom najpre upravljao iz Debrca, a kasnije je sedište svog poseda preneo u Beograd. Prvi put u srpskoj istoriji Beograd se našao u sastavu srpske države. Kralj Dragutin je umro u Debrcu 1316. godine, a sahranjen je u manastiru Đurđevi Stupovi.

Na mestu Gradužine kod današnjeg Debrca 17 km zapadno od Obrenovca nalazio se srednjovekovni dvorac Debrc, kao letnja rezidencija Stefana Dragutina. U XV veku je pripadao velikom čelniku Radiču Postupoviću i despotu Đurđu Branković. Nažalost, od starog Debrca danas su ostali samo jedva primetni tragovi zemljanih radova.

Geotermalne vode[uredi | uredi kod]

Rezervoar termalnih voda Debrca čine karstifikovani trijaski krečnjaci i dolomiti. Maksimalna izmerena temperatura je 58°C na dubini od 1000 m. Korišćenjem energije termalnih voda Debrca moguća je intenzivna agri i akva kulturna proizvodnja, naročito organske hrane po svetskim ekološkim kriterijumima, kao i toplifikacija naselja.

Na teritoriji Šabačke Posavine utvrđena su značajna nalazišta termalnih voda na nekoliko lokaliteta u Debrcu. Hidrogeotermalne pojave u Debrcu predstavljaju deo jedinstvenog hidrogeotermalnog sistema Mačve, Semberije, Srema i Posavo-Tamnave, koji se prostire na oko 2.000 km2.

Ekološki kvalitet i sterilnost termalnih voda omogućava njihovu neiscrpnu i široku upotrebu. Neposredno korišćenje hidrotermalne energije zavisi od temperature, od količine koja se može dobiti kao i od potreba korisnika. Najveći efekti korišćenja energije termalnih voda postižu se kaskadskim načinom, gde se sva energija skoncentrisana u njima može iskoristiti.

Mogućnosti korišćenja geotermalnih voda u Debrcu su:

  • balneoterapija, sport i rekreacija
  • agrikultura (staklenici za proizvodnju povrća, voća i cveća)
  • akvakultura (toplovodni ribnjaci sa ribljom mlađi)
  • industrija i tehnologija
  • flaširanje voda za piće
  • toplifikacija naselja Debrc[1]

Privreda[uredi | uredi kod]

Privredna aktivnost u naselju se prvenstveno bazira na agrikulturi tj. poljoprivrednoj aktivnosti, na proizvodnji žitarica, stočne hrane i skladištenja.

U naselju posluje Poljoprivredni industrijski kombinat „7 JULI“ A.D. Debrc u okviru Koncern „Farmakom MB“ Šabac. Kombinat je osnovan još 1953. godine i danas je trenutno jedini te vrste u posavo-tamnavskom regionu.

U Debrcu se nalazi i najveći plastenik u Srbiji. Prostire se na površini od 4,3 ha. Grejanje plastenika se ostvarije termalnom vodom temperature oko 56 °C koja dolazi sa dubine od 1002 m.

Od značajnih infrastrukturnih objekata vezanih za privredu naselja nalaze se silosi kapaciteta 30000 t, mlin za proizvodnju brašna kapaciteta 12000 t, pogoni za proizvodnju ambalaže i kutija za proizvode, kao i laboratorija za kontrolu kvaliteta proizvoda.

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

U naselju se nalazi osmogodišnja Osnovna škola „Jovan Cvijić“ osnovana još 1892. godine, kao i predškolska ustanova „Suncokreti“.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Debrc živi 797 stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,7 godina (39,7 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 280 domaćinstava, dok je ukupan broj stanova 493. Prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,84. Prema poslednjem popisu broj lica u inostranstvu je 38.[2]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika. Sledeća statistika se odnosi na 2002. godinu.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka

Demografija
Godina Stanovnika
1948. 712 [3]
1953. 734
1961. 809
1971. 853
1981. 921
1991. 890 847
2002. 933 875
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
855 97.71%
Romi
  
9 1.02%
Hrvati
  
4 0.45%
Crnogorci
  
3 0.34%
Jugosloveni
  
2 0.22%
Makedonci
  
1 0.11%
nepoznato
  
1 0.11%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Glasnik Srpskog geografskog društva (naučni rad)
  2. Popis 2011 (prvi rezultati)
  3. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  4. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]


Naseljena mesta opštine Vladimirci

Belotić • Beljin • Bobovik • Vladimirci • Vlasenica • Vukošić • Vučevica • Debrc • Dragojevac • Zvezd • Jazovnik • Jalovik • Kaona • Kozarica • Krnić • Krnule • Kujavica • Lojanice • Matijevac • Mesarci • Mehovine • Mrovska • Novo Selo • Pejinović • Provo • Riđake • Skupljen • Suvo Selo • Trbušac