Davorin Jenko

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Davorin Jenko
romantizam
Biografske informacije
Rođenje 9. studenog 1835.
Slovenija Dvorje, Slovenija
Smrt 25. studenog 1914.
Slovenija Ljubljana, Slovenija
Znamenita djela

Davorin Jenko (Dvorje, 9. studenog 1835. - Ljubljana, 25. studenog 1914.), bio je slovenski skladatelj i dirigent.

Rođen je 9. studenog 1835. u Dvorju kod Kranja kao Martin Jenko. Od 1859. do 1862. je bio zborovođa Slovenskog pjevačkog društva u Beču. U to je vrijeme skladao popularne slovenačke zborove, među kojima i Naprej zastava slave koja je kasnije postala himna Slovenije. Taj rad nastavlja kao zborovođa Srpskog crkvenog pjevačkog društva u Pančevu i Beogradskog pjevačkog društva, skladajući za zborove. Postavši dirigent Srpskog narodnog kazališta, piše glazbu za više od 80 pozorišnih djela ("Đido", "Seoska lola", "Potjera", "Vračara", "Pribislav i Božana", "Markova sablja" sa završnim zborom "Bože pravde" koja je kasnije postala srpska nacionalna himna) i nekoliko koncertnih uvertira ("Kosovo", "Milan", "Srpkinja", "Aleksandar"). Šezdesetih godina XIX. stoljeća postaje jedan od prvih romantičara u slovenskoj glazbi.

Kasnije Jenko postaje i predstavnik srpskog romantizma, gdje daje pečat čitavom jednom razdoblju - usavršava klasičan srpski komad sa pjevanjem, podiže instrumentalnu glazbu na viši umjetnički nivo, stvara prvu srpsku operetu ("Vračara" ili "Baba Hrka", praizvedena 1882. godine, na istu priču kao i prva rumunjska opereta, samo je radnja prebačena u vlaški kraj Srbije) i udara temelje razvoju srpske opere. Umire 25. studenog 1914. u Ljubljani.