Dario Kordić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dario Kordić
Nema slobodne slike
Rođen/a 14. decembar 1960. (1960-12-14) (dob: 58)
Sarajevo
Zanimanje predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine
potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne

Dario Kordić (Sarajevo, 14. 12. 1960.), jedan od političara u zajednici bosanskih Hrvata: od 1991. do 1995., predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH); od 1992. do 1995., potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne (HZ H-B), a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB). Zbog ratnih zločina u Hrvatsko-bošnjačkom sukobu, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je na 25 godina zatvora.[1]

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Dario Kordić rodio se je 14. prosinca 1960. godine. Potječe iz vrlo religiozne obitelji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Busovači. 1983. diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Bio je novinar, a od 1985. bio je zaposlen u firmi “Vatrostalna” u Busovači.[2]

2009. jednom broju institucija, udruga i najzaslužnijim pojedincima za osnivanje i funkcioniranje Zbornog područja Vitez dodijeljene su plakete, a trojici ratnih zapovjednika, te srednjobosanskom političkom lideru, poslije predsjedniku HDZ-a BiH, Dariju Kordiću, novoutemeljeno priznanje – “Zlatni prsten s grbom ZP-a Vitez”. [3]

Uloga u ratu[uredi - уреди | uredi izvor]

Velikom brzinom uspinjao se u HDZ-BiH. Kordić je svoju političku karijeru započeo u Busovači tako što je postao tajnik lokalnog ogranka HDZ-a (u rujnu 1990.). Dana 26. kolovoza 1991. HDZ BiH uveo je izvanredno stanje u HDZ BiH zbog srpske agresije i izjavio da će se općinski odbori HDZ-a povezati jedni s drugima u jedinstveni sistem obrane. Postao je predsjednik stranke u općini Busovača, predsjednik travničke regionalne zajednice i potpredsjednik HZ H-B. 18. studenog 1991. jedan je od potpisnika odluke o osnivanju HRHB-a.[4] 1993. HZ H-B je preimenovana u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu (HRHB), pri čemu je Dario Kordić ostao njen potpredsjednik. 1994. on je postao predsjednik HDZ-BiH.[2]

1997. Feral Tribune objavljuje dokument o tajnim ciljevima HRHB-a. Prema tom dokumentu, 12. studenog 1991. u Grudama je održan radni sastanak predsjednika kriznih štabova Hercegovačke regionalne zajednice i Travničke regionalne zajednice - u kojima je uz Kordića sudjelovao i Jozo Marić, Božo Raić, Željko Raguž, Ivan Bender, Vladimir Šoljić, Mijo Tokić i drugi - a na susretu je sačinjen tajni dokument u kojemu se "zajednički i jednoglasno odlučuje da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna - zajedničke hrvatske države".[4] Potpisnici ovog dokumenta - među kojim je i Kordić - oslanjaju se na zaključke usvojene na dogovorima s Franjom Tuđmanom 13. i 20. lipnja 1991. godine u Zagrebu, dakle i prije nego što je JNA krenula u vojnu ofenzivu protiv Hrvatske i Slovenije.[5][6]

Suđenje u Haagu[uredi - уреди | uredi izvor]

Prva optužnica izdana je 10. studenog 1995. Optuženi se predao Međunarodnom sudu 6. listopada 1997. i prvi put se pojavio pred sudom dva dana kasnije kada se izjasnio da "nije kriv". Suđenje je započelo 12. travnja 1999., a izvođenje dokaza i izlaganje strana završeno je 15. prosinca 2000.: zasjedalo se 240 dana. Svjedočio je ukupno 241 svjedok, od kojih 122 za tužiteljstvo, 117 za obranu, a dva su svjedočila kao svjedoci suda. Tužiteljstvo je podnijelo 30 transkripata iskaza svjedoka iz drugih predmeta pred Međunarodnim sudom. Obrana je podnijela 53 afidavita i 10 transkripata. Predano je 4665 dokaznih predmeta, od kojih je 2721 predala optužba, a 1643 obrana.[2]

MKSJ navodi da dokazi jasno pokazuju da su na početku bosanski Hrvati i Bošnjaci bili ujedinjeni u borbi protiv njihovog zajedničkog neprijatelja, Srba. Međutim, kad su se njihovi odnosi pogoršali krajem 1992. i početkom 1993., izbile su borbe između Bošnjaka i bosanskih Hrvata. Sukob između HVO-a i ABiH koji je uslijedio preklopio se sa sukobom između bosanskih Hrvata i Bošnjaka s jedne strane, i Srba s druge.[2]

Iako se prisustvo dijela trupa Hrvatske vojske koje su vidjeli promatrači i druga tijela može objasniti dobrovoljnim braniteljima, to ne objašnjava ogromnu većinu trupa Hrvatske vojske viđenih u susjednim područjima od strateškog značaja za sukob. Vijeće primjećuje da, čak i ako te osobe nisu formalno bile u sastavu Hrvatske vojske, one su hrvatski državljani vojno uključeni u borbu između bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana u koju je bila uključena i Hrvatska.[2]

Pretresno vijeće zaključilo je da "se napadi na sela ne bi dogodili bez odobrenja mjesnih političkih vlasti, među kojima je bio i Kordić". On je kao jedan od najviših dužnosnika HRHB-a sudjelovao u stvaranju politike o etnički čistoj HRHB, što je kao posljedicu imalo progon Bošnjaka iz Hercegovine. Nadalje, MKSJ je donio sljedeću presudu o sukobu Hrvata i Bošnjaka:

Sudsko vijeće zaključuje da je predsjednik Tuđman gajio teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini, koje su bile dio njegovog sna o Velikoj Hrvatskoj koja bi uključivala zapadnu Hercegovinu i Srednju Bosnu.[2]

Zbog pokolja u Ahmićima, etničkog čišćenja u Lašvanskoj dolini i napada na Busovaču, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora[7] za sljedeća kaznena djela:

  • Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja)
  • Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija)
  • Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti)

Sam odvjetnik Anto Nobilo, koji je na sudu branio Kordića, je za bosanske novine Avaz izjavio što misli o HRHB:

Projekt "Herceg-Bosne" bio je marionetski projekt u rukama vrha HDZ-a i Tuđmana. Cijela "Herceg-Bosna" djelovala je kao agent u ime Hrvatske, jednako kao što su SAO Krajina i pobunjeni Srbi u Hrvatskoj djelovali u ime i za račun Srbije. To vam je isti paralelizam.[8]

Vidi također[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "“LAŠVANSKA DOLINA” (IT-95-14/2) KORDIĆ i ČERKEZ". ICTY. 2006.. http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerkez/cis/bcs/cis_kordic_and_cerkez_bcs_1.pdf. pristupljeno 08. 11. 2010.. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 "Tužitelj protiv Darija kordića i Marija Čerkeza - Presuda". MKSJ. veljača 2001.. http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerkez/tjug/en/kor-tj010226e.pdf. pristupljeno 8. studenoga 2010.. 
  3. Zvonimir Čilić (1. ožujka 2009.). "‘Zlatni prsten’ Dariju Kordiću". Slobodna Dalmacija. http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/44195/Default.aspx. pristupljeno 8. studenoga 2010.. 
  4. 4,0 4,1 "Dario Kordić - Biografija". Moljac.hr. http://www.moljac.hr/biografije/kordic.htm. pristupljeno 30. listopada 2012. 
  5. "Što smo doista radili u Bosni: Feralova alternativna deklaracija o Domovinskom ratu". Feral Tribune. 25. travnja 2003.. http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_tisak.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=919&NrSection=1&NrArticle=3375. pristupljeno 30. listopada 2012. 
  6. "Plans for a 'Greater Croatia'". Bosnia.org.uk. 1997.. http://www.bosnia.org.uk/bosrep/novdec97/plans.cfm. pristupljeno 30. listopada 2012. 
  7. Marlise Simons (27. veljače 2001.). "Hague Tribunal Convicts Bosnian Croat for War on Muslims". New York Times. http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9C05E2D81F39F934A15751C0A9679C8B63&scp=2&sq=dario%20kordic&st=cse. pristupljeno 8. studenoga 2010.. 
  8. "Anto Nobilo za "Dnevni avaz": Hrvatska će u Hagu biti proglašena agresorom". avaz.ba. 30. travnja 2011. http://www.avaz.ba/mobile/vijesti/teme/33140-anto-nobilo-za-dnevni-avaz-hrvatska-ce-u-hagu-biti-proglasena-agresorom.html. pristupljeno 30. listopada 2012.