Danko Grlić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Danko Grlić
Filozofija 20. stoljeća
Zapadna filozofija
Rođenje 18. septembar 1923. (1923-09-18), Gračanica, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Smrt 1. mart 1984. (dob: 60), Zagreb, SFR Jugoslavija
Filozofija
Škola/Tradicija kontinentalna filozofija (marksizam)
Glavni interesi estetika
Inspiracija

Danko Grlić (Gračanica, (Bosna i Hercegovina), 18. 9. 1923 - Zagreb, 1. 3. 1984), hrvatski i jugoslavenski marksistički filozof, pripadnik praxisove škole mišljenja.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Danko Grlić je rođen u malom bosanskom mjestu Gračanica, no već 1931 sa obitelji seli u Zagreb. Grlićeva obitelj s očeve strane su podunavski Njemci. Obitelj Grlić (izvorno Gerlich) je došla u naše krajeve iz današnje Njemačke tj. Schwarzwalda u doba kraljice Marije Terezije i Habsburške Monarhije. Nastanili su se u podunavlju, a prezime su promijenili u 17. stoljeću preseljenjem iz Banata u Zagreb.[1] Danko Grlić je iznad svega cijenio slobodu, tako je zbog svog slobodoumnog izražavanja, često dolazio u sukobe sa sredinom, koji su završavali vrlo loše po njega. 1948 odležao je tri mjeseca na Golom otoku zbog Informbiroa. Zapravo radilo se o tome da ni Danko nije prihvaćao rezoluciju, ali je držao da je onaj njen dio u pravu u kojem se govori da nema dovoljno demokracije u partiji.[2] Po povratku s Golog otoka Grlić se prihvaćao svakakvog posla, samo da preživi; prevodio je, pisao, čak i pod tuđim imenima. Tako i danas kola priča da je on napisao neke od eseja za knjigu Franje Tuđmana Rat protiv rata.[3][4] Od 1950 do 1955 Grlić studira filozofiju na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu. Od 1959 na poziv Miroslava Krleže radi u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu. Grlić je bio jedan od utemeljitelja čuvenog filozofskog časopisa Praxis [5]1965 godine. U razdoblju 1966-1968 Grlić obnaša dužnost predsjednika Hrvatskog filozofskog društva. Doktorirao je 1969 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši svoju doktorsku dizertaciju Temeljna promišljanja Friedricha Nietzschea.

Grlić je svoju profesorsku karijeru započeo 1962 predavajući estetiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, no to je potrajalo sve do 1968, kada mu je ponovno zbog njegova slobodoumlja zabranjeno dalje raditi, - te je ponovno ostao bez posla. Prilika da se opet zaposli došla je sa Beogradskog filozofskog fakulteta, tu je izabran za profesora i predavao je od 1971 do 1974 Konačno je dočekao da se uprazni katedra za estetiku 1974 u Zagrebu na Filozofskom fakultetu na tom fakultetu ostao je sve do smrti 1984.

Grlićev najveći filozofski izazov bila je estetika, napisao je najkompletniji udžbenik za tu filozofsku disciplinu u našoj sredini koji se koristi i danas. To opsežno enciklopedijsko djelo u četiri toma izlazilo je od 1974-1979 a štampao ga je zagrebački Napriijed.

  • Njegov sin je poznati hrvatski filmski redatelj Rajko Grlić.

Najznačajnija djela[uredi - уреди | uredi izvor]

I Grlić je poput ostalih praxisovaca bio zastupnik tada moderne filozofske pozicije, na temelju kritičkog promišljanja marksističke filozofije prakse. Pored Marxa, na Grlića je osobito snažan utisak ostavio Friedrich Nietzsche, tada ne baš osobito cijenjeni filozof u marksističkim krugovima. Grlića su inspirirala njegova razmišljanja o slobodi kao perspektivi razvoja univerzalnih mogućnosti ljudskog bića, posebice u umjetnosti kao perjanice slobode. Grlić je htio ispraviti negativnu sliku o Nietzscheu - u marksističkim krugovima, dokazujući da je mračna slika njegova djela plod nacističke propagande i da uopće nema veze sa suštinom njegovih promišljanja.

  • Odabrana djela (I-IV), Naprijed, Zagreb-Nolit, Beograd, 1988. , ISBN 86-349-0158-0
    • Sv. I: Zašto (1971), Contra dogmaticos (1971)
    • Sv. II: Friedrich Nietzsche (1969/1981)
    • Sv. III: Umjetnost i filozofija (1965), Za umjetnost (1983)
    • Sv. IV: Izazov negativnog, Misaona avantura Waltera Benjamina
  • Izazov negativnog, Nolit, Beograd, 1986., ISBN 86-19-00508-1
  • Leksikon filozofa, Naprijed, Zagreb: 1983.
  • Estetika I-IV, Naprijed, Zagreb, 1974 - 79.
  • Zašto, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, 1968.

O Danku Grliću:

  • Tuna Prekpalaj, "Umanesimo e marxismo in Ganko Grlić", disertacija, Univerzitet Padova, 1977;

Posthumno je u njegovu čast obavljen:

  • Umjetnost i revolucija, Spomenica Danku Grliću (1923-1984); uredio Gajo Petrović, Naprijed, Zagreb, 1989;
  • "Za Umjetnost - Zbornik radova u čast Danku Grliću povodom dvadeset godina od njegove smrti", urednik Gordana Škorić, FF press, Zagreb, 2004.[6]

Pogledajte i ovo[uredi - уреди | uredi izvor]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Silobrčić, Dobroslav (16. 8. 2015). ISPOVIJEST REDATELJA RAJKA GRLIĆA 'Pizdarija je kad danas vele da se nije smjelo slaviti Božić. Čak smo ga i mi ateisti slavili'. Jutarnji list. Preuzeto 16. 8. 2015 „Obitelj Gerlich je došla u naše krajeve iz Njemačke. - Gerlichi su Donau-Švabe, Nijemci. To nema veze sa Srbima. Prezime su promijenili u Zagrebu. Tatina familija, Gerlich, čita se Gerlih, došli su iz Schwarzwalda u doba Marije Terezije. Bili su tada poštari, željezničari... Onda je jedan poštar Gerlich, u 19. stoljeću premješten u Zagreb pa je čak postao direktor pošte. Pradjed i djed su rođeni u Zagrebu. Ako su me htjeli praviti Srbinom onda su morali posegnuti za rodnim listom majke moga oca. Ona je bila Cekic. Njen otac je bio Veliki župan Like i Korduna, Sudac sudbenog stola Hrvatske.... Pravoslavni Hrvati, kako su oni sebe zvali.
  2. U Zagrebu simpozij u povodu 20. godišnjice smrti filozofa Danka Grlića, sa portala Index.hr
  3. Eva Grlić: Rat protiv plagijata, sa portala feral.audiolinux.com, 15. travnja 2004. (pristupljeno 13. juna 2010)
  4. Igor Lasić: General Kompilator, Feral Tribune 16. studenog 1998. (pristupljeno 13. juna 2010)
  5. Redakcija filozofskog časopisa "Praxis"
  6. Zbornik radova u čast Danku Grliću

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]