Dan Arefata

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Dan Arafata)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dan Arefata
Hodočasnici na brdu Arefat kod Meke
Praznik u Arefat, Meka, KSA
(centar hodočašća)
Tip islamski
Značenje sjećanje na Muhamedovu oproštajnu propovijed i završetak poruke islama
Datum 9. zul-hidžeta
Običaji molitva, učenje, pokajanje,
post (ovisno o pravcu)
Povezan sa Hadžom i Kurban-bajramom

Dan Arefata (arap. يوم عرفة, Javm Arafah) je islamski blagdan koji se obilježava 9. zul-hidžeta po lunarnom kalendaru. Dan se smatra jednim od najboljih dana kod muslimana jer je jedan od deset odabranih u tom mjesecu, a tokom njega hodočasnici se zaustavljaju i borave na brdu Arefatu, što je jedan od najvažnijih stubova hadža. Samo brdo smješteno je jugoistočno od Meke, na putu koji je povezuje s Taifom, i od grada je udaljeno otprilike 22 km. Postoji više predaja koje govore o tome zašto je Arefat nazvan tim imenom, među kojima se najpouzdanijima smatraju one o Ademu[1] i Ibrahimu.[2]

Izlaskom Sunca devetog dana mjeseca zu-l-hidžeta, hodočasnik (hadžija) napušta Minu kretajući se u pravcu Arefata radi boravka na njemu. Boravkom na bilo kojem dijelu područja Arefata realizira se obavezni ritual hadža, bez obzira je li hodočasnik pješak, jahač ili ležao tamo. Međutim, ukoliko se hodočasnik ne bude nalazio unutar granica označenog arefatskog područja na taj dan, njegov hadž neće biti ispravan.[3] Boravak na Arefatu se smatra jednim od najvažnijih stupova hadža i u tom pogledu poslanik Muhamed kaže: "Hadž je Arefat, pa tko dođe prije sabah-namaza (jutarnja molitva) u noći okupljanja, upotpunit će svoj hadž".[4]

Prenesene su neke poslaničke predaje koje govore o vrijednosti ovog dana. Među njima je ona koju prenosi Abu Hurajra od Muhameda, u kojoj kaže: "Allah se ponosi pred stanovnicima nebesa s hodočasnicima prisutnim na Arefatu. On se njima obraća: 'Gledajte u Moje robove, došli su Meni, uprljani, uprašeni'".[5] Postoji predaja od Aiše koja prenosi Muhamedove riječi: "Nema dana u kom Allah više svojih robova oslobodi od vatre od dana Arefata. On se Svojom manifestacijom približi, a zatim se ponosi hadžijama pred melecima govoreći: 'Što ovi žele? O meleci moji, posvjedočite da Sam ovima oprostio'".[6]

Vrijeme boravka na Arefatu je od polovine Dana Arefata pa sve do zore narednog dana, a on je prvi dan Kurban-bajrama. Hodočasnik tog dana dvije obavezne popodnevne molitve (podne i ikindiju) obavlja spajajući ih i skraćeno s učenjem jednog ezana i dva ikameta. Hodočasniku se preporučuje da na Dana Arefata mnogo uči dove i telbiju (riječi odazivanja na Božiji poziv), a to proizlazi iz Muhamedovih riječi: "Najbolja od svih je dova na Dan Arefata. Najbolje što sam ja kazao i vjerovjesnici prije mene jest zikr: Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, Njegova je vlast i hvala i On može sve".[7]

Hodočasnici ostaju na Arefatu sve do zalaska Sunca, kada kreću s Arefata prema Muzdelifi kako bi tamo proveli noć i zajedno obavili dvije noćne molitve (spajajući akšam i jaciju) i to nešto kasnije, što znači da će se čekati s akšamom sve dok ne nastupi vrijeme za jaciju. Preporučeno je da tu hodočasnici uče dove i zikre, te pripreme kamenčiće za Minu.[8] Potom tu provode ostatak noći sve do jutarnje molitve (sabaha), poslije čega kreću prema Mini kako bi bacali kamenčiće na veliki džemret.

Imenovanje[uredi | uredi kod]

Burtonov crtež Arefata tokom hadža 1857. (1273. AH)

Dan Arefata je blagdan stajanja na brdu Arefat (ili Arefa) u devetom danu mjeseca zul-hidžeta. Nišapuri navodi: "Arefat [termin] je množina riječi arefa", a Tabarsi piše: "Arefat je ime poznate doline u kojoj je obavezno boraviti, a Dan Arefata je dan boravka u njoj".[9] Više je predaja o porijeklu termina Arefat, a dvije među njima smatraju se najpouzdanijima. Prema prvoj, otac ljudskog roda Adem sastao se i upoznao s Havom upravo na ovom mjestu, nakon što su izgnani iz dženeta (raja), te je stoga ono nazvano Arefatom (termin ima isti konsonantni korijen kao i arap. عرف odnosno urf, dosl. upoznavanje i spoznaja).[1] Prema drugoj, melek Džibril je poslaniku Ibrahimu tokom zajedničkog putovanja pokazivao mjesta i propise hodočašća (hadža) i tada ga je upitao: "Jesi li spoznao, jesi li spoznao?", a Ibrahim je kazao: "Spoznao sam, spoznao sam", i tako je nazvan Arefat.[2] Obje predaje u svom tafsiru navodi al-Kurtubi:[10]

Rekli su da je Arefat dobio to ime zato što se ljudi međusobno upoznaju na tom mjestu. Rečeno je da je Džibril putovao sa Ibrahimom i pokazivao mu mjesta (mešahid) i upitao ga: 'Jesi li spoznao (earefte), jesi li spoznao?'. Rečeno je da se Adem, nakon što je spušten iz dženeta, susreo i upoznao sa Havom na tom mjestu.

– al-Kurtubi

Pozadina[uredi | uredi kod]

Oproštajni hadž[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Oproštajni hadž
Karta područja Arefata iz 1814.

U pratnji brojnih ashaba muslimana, Muhamed je 10. hidžretske godine iz Medine namjeravao otići u Meku kako bi izvršio vjersku obavezu hadž,[11] koji je postao obavezan 9. hidžretske godine.[12] Nakon što je stigao na mikat (mjesto početka hadžijskog rituala) zul-hilejfa, klanjao je namaz u džamiji, a odatle je sjeo na svoju devu Kasvu i nastavio dalje učeći glasno telbije: "Odazivam Ti se Bože, odazivam, odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se. Hvala, blagodati i vlast pripadaju samo Tebi. Ti nemaš sudruga". Stigao je do Kabe, dotakao ugao i obavio sedam tavafa (ritual kružne šetnje). Ubrzano se kretao tri, a uobičajeno četiri puta. Potom je stigao do mekama Ibrahima, pa je učio: "I obavite namaz kod mekama Ibrahima" (2:125). Zatim je klanjao dva rekata i načinio je mjesto (mekam) između njega i Kabe, vratio se do polaznog ugla kojeg je dotakao, te se kroz kapiju uputio prema Safi. Kada se približio, proučio je sljedeći ajet: "Safa i Merva su neka od Alahovih znamenja" (2:158).

Obred je započeo od Safe, kretajući se do Merve, a kada je obavio posljednje kretanje oko Merve, stojeći na njoj obratio se hodočasnicima ispred sebe rekavši: "Ako primim neku naredbu, ja joj ne okrećem leđa. Nisam potvrdio obavezu klanja kurbana za umru. Onaj tko ne bude imao kurban, nek se opredijeli za obavljanje umre". Potom je ustao Suraka ibn Malik pa je rekao: "Alahov poslaniče, samo ove godine ili za svagda?". Potom je Muhamed isprepleo prste jedne ruke s prstima druge i odgovorio: "Ja ću uvijek dva puta činiti umru na hadžu". Ali ibn Abu Talib je pristupio Muhamedu iz pravca Jemena i rekao: "Što si kazao kada si hadž učinio obaveznim?". Odgovoreno mu je: "Rekao sam Bože moj, ja sam sljedbenik onoga što je slijedio tvoj poslanik. Sa mnom je hedj (kurban), a još odluku nisam donio. Bilo je ukupno stotinu kurbana koje je iz pravca Jemena doveo Ali uz one sa kojima je došao poslanik. Ljudi koji su sa sobom imali kurban, donijeli su odluke i učinili taksir osim poslanika".

U danu tervije uputili su se na Minu obaviti hadžijske obrede. U tom danu Muhamed je klanjao podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah-namaz. Zatim je ostao sve dok Sunce nije izašlo i naredio je da se u džamiji Namiri napravi bina. Odatle je krenuo prema Arefatu pa je u džamiji Namiri zatekao napravljenu binu, odakle se obratio prisutnima:[11]

Zaista, vaša krv i imovina su sveti i nepovredivi kao što je svet ovaj dan. U ovom vašem mjesecu, u ovom vašem mjestu. Evo! Sve što se tiče džahilijetskog vremena pod mojim je nogama i ukinuto je. Ukinute su i krvne osvete iz džahilijetskog vremena. Prvi zahtjev za krvnu osvetu koju sam ukinuo odnosio se na sina Rabije ibn Harisa, koji je odrastao u plemenu Sa'd, a ubio ga je Hezil. I ukinuta je lihva iz predislamskog perioda kako se sve i ukidaju, a prva od naših lihvi koja je ukinuta je ona Abasa ibn Abdul-Mutaliba. Bojte se Alaha u pogledu žena! O ljudi, točno je da imate određena prava u odnosu na vaše žene, ali i one imaju prava nad vama. Zapamtite da ste ih uzeli kao svoje žene uz Njegovu dozvolu i da su one Božiji emanet vama. Ako se pridržavaju svojih obaveza prema vama, onda im pripada pravo da ih hranite i odijevate. Dobro postupajte prema svojim ženama i budite ljubazni prema njima jer su vaši partneri i odani pomagači. Vaše je pravo da one ne surađuju s nekima mimo vašeg dopuštenja kako ne bi bile nečasne. Vi ćete biti pitani na Sudnjem danu, [sada mi recite] što biste rekli? Oni [ljudi] su rekli: 'Mi ćemo svjedočiti da si prenio poruku, da si zapečatio ciklus poslanstva te da si dao mudre, iskrene savjete'. On [časni poslanik] je onda podigao ruke prema nebu i tri puta kazao ljudima: 'O Alahu, posvjedoči, Alahu, posvjedoči'!

Nakon održanog govora, klanjao je podne i ikindiju s jednim ezanom i dva ikameta, i ništa više nije činio između ta dva namaza. Zatim je jahajući stigao do određenog mjesta (mevkif), spustio se s devom na pustinjski pijesak, ostavivši uzde ispred sebe. Okrenuo se prema kibli i tako stajao sve dok Sunce nije zašlo i dok nije nestala njegova blaga svjetlost. Potom je stigao u Muzdelifu gdje je klanjao akšam i jaciju s jednim ezanom i dva ikameta, ne dodajući ništa između toga. Zaspao je i u zoru je obavio sabah-namaz. Uzjahao je devu i krenuo putem dok nije stigao do al-Harama. Okrenuo se prema kibli pa je učio dove, tekbir i tehlil sve dok Sunce nije izašlo. Zatim je došao do velikog džemreta koga je kamenovao sa sedam kamenčića. Sa svakim kamenčićem je izgovarao tekbir, potom je skrenuo na mjesto gdje se kolju kurbani, te zaklao svoj kurban. Uzjahao je devu i uputio se prema Kabi, gdje je klanjao podne-namaz i pio vodu sa Zemzema.[11]

Brdo Arefat[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Arefat
Hadžije na brdu Arefat tokom hadža 2009. (1430. AH)

Arefat se nalazi izvan granica prostora harema, na putu koji povezuje Meku s Taifom. Smješten je oko 22 km jugoistočno od centra Meke, 10 km od Mine i 6,0 km od Muzdelife, a ukupna površina mu je otprilike 10,4 km². Arefat je područje koje čini ravnica s uzvisinom po sredini koja ima oblik luka, čija dužina i širina iznose oko tri kilometra.[13]

Područje Arefata je omeđeno s četiri granice. Prva među njima završava na rubu istočnog puta, druga do rubova planine koja se pruža iza područja Arefata, treća kod voćnjaka koji se nastavljaju na selo Arefat, okrenuto lijevo prema Kabi iz pozicije Arefata. Posljednja odnosno četvrta završava u dolini Arne. Krajem 20. vijeka oko područja Arefata postavljeni su znakovi koji pokazuju njegove granice, tako da se hodočasnici mogu lakše orijentirati.[14]

Granice Arefata iz pravca harema Kabe su obilježene putokazom u mjestu Zi-l-Medžaz i Araka, a to su područja u kojima hodočasnik ne može boraviti s obzirom da se nalaze izvan granica Arefata. Tamo se nalaze dvije zastave, na početku i na kraju područja, a između njih smještena je Arna za koju poslanik Muhamed kaže: "Sav Arefat je mjesto boravka osim središta Arne". Sa zapadne strane, Arefat je ograničen dolinom Arne u kojoj je smještena džamija Namira. U novije vrijeme, nakon proširenja, džamija se našla unutar područja Arefata osim njenog prednjeg dijela koji je ostao izvan granica.[13]

Trajanje[uredi | uredi kod]

Oznaka granice područja Arefata
Dio džamije Namire gdje se održava podne i ikindija-namaz

Dan Arefata počinje od zore devetog dana mjeseca zul-hidžeta i traje sve do rađanja zore Kurban-bajramskog blagdana. Završava nastupanjem sabah-namaza, čime završava i vrijeme boravka na Arefatu za hodočasnike (hadžije), tj. s rađanjem zore dana Eida (Bajrama). Glede početka boravka na Arefatu postoje razlike među islamskim pravcima i mezhebima.

Kod sunita, prema hanefijama i šafijama ono je početak Sunčevog zevala (zenita) Dana Arefata, dok je prema malikijama vrijeme boravka na Arefatu još od noći, budući da je boravak tamo obavezan tokom cijelog dana. Ukoliko se bez opravdanog razloga boravak namjerno izostavi, tada podliježe djelima iskupljenja (fedj). Prema hanbelijama, vrijeme boravka počinje od izlaska Sunca na Dan Arefata (9. zul-hidžeta) do rađanja zore bajramskog dana, a Dan Arefata za one koji nisu na hodočašću završava se zalaskom Sunca istog dana.[15]

Boravak na Arefatu kod sunita predstavlja jedan od stupova hadža i stoga je hadž ispravan jedino s njim, a tko izostavi boravak na Arefatu ostao je bez hadža. Ovaj stav argumentiraju ajetom Kurana u kome Alah kaže: "A kada pođete s Arefata, spominjite Alaha kod Masdžida al-Harama" (2:198), uzimajući tako da je boravak na Arefatu obavezan i da boravak na Muzdelifi slijedi poslije boravka na Arefatu. Dokaze uzimaju i iz sune, npr. od Muhameda se prenosi predaja u kojoj kaže: "Hadž je Arefat".[16]

Također, u jednom od njihovih hadisa stoji: "Došao sam Alahovom poslaniku na Muzdelifi dok je izlazio radi namaza, pa sam rekao: 'Alahov poslaniče, došao sam s planine Taj, iscrpio sam se od putovanja i umoran sam. Alaha mi, nisam prošao ni jednu planinu, a da se nisam zaustavio na njoj. Imam li ja išta od hadža?' Alahov poslanik je kazao: 'Tko bude prisutan na ovom našem namazu, boravi s nama sve do napuštanja, tko je boravio na Arefatu prije toga noću ili danju, njegov hadž će biti potpun, biti će čist od svih grijeha'".[17] Pod zaustavljanjem (vukuf) na Arefatu se podrazumijeva boravak na njemu i nikakvo stajanje na nogama nije obavezno, a to se argumentira sunom da je Muhamed boravio na Arefatu jašući na svojoj devi.[17]

Među šijitima, imamiti smatraju da je boravak na Arefatu deveti dan zul-hidžeta obavezan (vadžib), a to podrazumijeva od početka popodneva do zalaska Sunca. Dopušteno je odgađanje boravka od zevala (zenita) do mjere u kojoj se može obaviti gusul (obredno kupanje), te obaviti dva obavezna popodnevna namaza zajedno (podne i ikindija). Boravak u ovom točno određenom vremenu je obavezan, a grijeh je u to vrijeme svojevoljno napustiti to mjesto, iako boravak tamo nije sami stup hadža. Izostavljanje boravaka na Arefatu u tom vremenu samo po sebi neće hadž učiniti nevažećim. Stoga, onaj koji svojevoljno (neopravdano) napusti to mjesto, njegov hadž nije ispravan.

Onaj koji boravak na Arefatu ne izostavi namjerno, nego to učini iz zaborava, neznanja ili sličnih razloga, to ga ispričava, međutim, obavezan mu je boravak na Arefatu jedan dio noći uoči Bajrama (Eida) sa namjerom boravka (vukufa) i njegov hadž će biti ispravan. Ovo se odnosi na onoga koji opravdano nije obavio vukuf na Arefatu i nije mogao prisustvovati obaveznom boravku na njemu. Isto tako, boravak kod Meš’ara prije izlaska sunca mu je obaveza; a ukoliko se on plaši da će to propustiti te noći, obavezno mu je da skrati svoj boravak kod Masdžida al-Harama i njegov hadž će biti ispravan.[18]

Kod zejdita, nastupanje Dana Arefata određuje se tako da će ovisiti o istraživanju. Ukoliko nije bilo istraživanja vukuf (boravak hadžija) nije dopušten, budući da je njegova izvjesnost obavezna. Ukoliko je njegovo nastupanje utvrđeno istraživanjem onda je vukuf dopušten sve dok se pogrešnost nije obistinila, a vremena još uvijek preostalo. Ako je konsenzusom ustanovljeno da nema naznaka o nastupanju dana Arefata onda je dopušteno odložiti ga jedan dan. Ne postoji razlika između osmog, devetog ili desetog dana.

Nakon boravka na Arefatu[uredi | uredi kod]

Hadžije ostaju na Arefatu sve do zalaska Sunca, nakon čega hodočasnici hrle k Muzdelifi kako bi tamo proveli noć. Tu hadžije obavljaju dva noćna namaza (akšam i jacija), zajedno s malo odlaganja. Dakle, akšam se ne klanja sve dok ne nastupi vrijeme jacije. Vjerske su preporuke da hodočasnik dosta uči dovu i zikr, te da se pripremi za kamenovanje šejtana na Mini tako što će prikupiti dovoljan broj kamenčića. Na Muzdelifi ostaje sve dok ne obavi sabah-namaz. Nakon toga hodočasnik kreće prema Mini kako bi na veliki džemret bacio kamenčiće.[8]

Značaj blagdana[uredi | uredi kod]

Dova na Dan Arefata drži se najboljom praksom

Muslimani su jednoglasni u pogledu vrijednosti Dana Arefata,[16] zbog toga što je on u svetim mjesecima: "Broj mjeseci u Alaha je dvanaest, prema Alahovoj knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su svijeta" (9:36). Također, njegovo bivanje je jedan od dana hadžijskih mjeseci ("Hadž je u određenim mjesecima", 2:197) i jedan je od određenih dana ("Da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Alah opskrbio, Njegovo ime spominjali", 22:28).

Ibn Abas kaže da su određeni dani (ejam ma'lumat) ustvari deset dana zul-hidžeta, a Dan Arefata je jedan od tih deset dana s kojima se Alaha kune ("Tako mi deset noći", 89:2). Ibn Abas kaže o njoj: "Tu je deseta noć zul-hidžeta". Ibn Kasir kaže: "To je tačno. Shodno onome što kaže Alahov poslanik o njoj: Nema dana u kojima je dobro djelo Alahu draže od djela u ovim danima, dakle ovih deset dana". Rekli su: "Alahov poslaniče, čak ni džihad na Božijem putu?". Odgovorio je: "Čak ni džihad na Božijem putu izuzev ako čovjek navlastito izađe sa svojim imetkom, i ništa od toga ne vrati".

Smatra se da je u ovom danu Alah upotpunio islamsku vjeru, kao što kaže Omar ibn Hatab: "Jedan Jevrej je rekao: 'O zapovjedniče vjernika, postoji ajet u vašoj knjizi koga vi učite. Da je nama Jevrejima objavljen takav ajet mi bismo taj dan uzeli za blagdan'. Upitao je: 'Koji je to ajet?' On je rekao: 'Danas sam vam vašu vjeru usavršio, svoju blagodat prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam vjera bude islam'" (5:3). Omar je kazao: "Mi znamo za taj dan kada je poslaniku objavljeno dok je stajao na Arefatu jednog petka".

Kao što se smatra blagdanom boravak na Arefatu, a to je suna poslanika islama, pa je Muhamed rekao: "Dan Arefata, dan klanja kurbana i dani boravka na Mini su blagdani za nas muslimane. U njemu je dova od ogromnnog značaja". Muhamed je također kazao: "Najbolja dova je ona koja se uči na Dan Arefata jer se putem nje uvećava broj onih koji su oslobođeni vatre", o čemu dodaje: "Nema dana u kojem Alah oslobodi više robova od vatre od Dana Arefata. Toga dana, Alah se ponosi pred stanovnicima nebesa s onima koji su prisutni na Arefatu". U hadisu je rečeno: "Alah se pred stanovnicima nebesa ponosi hadžijama koji se nalaze na Arefatu". Obzirom da se boravak na Arefatu smatra jednim od stupova hadža, Muhamed je kazao: "Hadž je Arefat".[16]

Post Dana Arefata[uredi | uredi kod]

Oni koji nisu na hodočašću potiču se da Dan Arefata provedu u postu s obzirom na veliku nagradu koju to djelo ima. Suniti to obrazlažu hadisom zbirke Sahih Buhari koji kaže: "Post na Dan Arefata kod Alaha se računa oprostom grijeha čitave minule godine i narednu godinu".[19] Za hadžije post ovog dana nije dopušten s obzirom da je Muhamed mrsio kada bi stigao na Arefat.[20] U jednom od hadisa je preneseno da je Muhamed zabranio post na Dan Arefata na brdu.[21]

Gledište šijita o postu se razlikuje ovisno o specifičnom pravcu, no generalno izvode zaključak da kada se pouzdano pojavi mlađak mjeseca zul-hidžeta, post na Dan Arefata neće čovjeka oslabiti ni u kojoj mjeri od obavljanja nekih aktivnosti toga dana, te je zato bolje postiti ga. To dokazuju predajom koja kaže: "Post na Dan Arefata ima vrijednost posta čitave godine". On također kaže da Hasan nije postio ovaj dan, ali je zato postio Husein.[22]

Tekbir[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Tekbir

Tekbir predstavlja izgovaranje vjerske fraze: "Alah je najveći, Alah je najveći, nema Boga osim Alaha, Alah je najveći, Alah je najveći i Njemu pripada hvala". Ili jednostavno samo: "Alah je najveći". Tako postoji potpuni i ograničeni tekbir. Prvi je onaj koji se izgovara u bilo kom vremenu, a drugi je onaj koji se izgovara poslije obaveznih namaza. Brojni učenjaci navode da je poseban tekbir onaj koji je povezan sa Kurban-bajramom. On se uči od sabah-namaza na Dan Arefata za one koji nisu na hadžu. Glede hadžija, on počinje od podne dana bajrama, a dotad se izgovara telbiju ponavljajući je sve do ikindije-namaza posljednjeg dana tešrika. Suna je da muškarci tekbir izgovaraju na glas, dok žene to ne čine.[23]

Statistika posjećenosti[uredi | uredi kod]

Prema saudijskim podacima, posjećenost na Dan Arefata iznosi:

AH Datum Hadžije
1428.[24] 18. 12. 2007. 2,454.325
1429.[24] 7. 12. 2008. 2,408.849
1430.[24] 26. 11. 2009. 2,312.278
1431.[24] 15. 11. 2010. 2,789.399
1432.[24] 5. 11. 2011. 2,927.717
1433.[24] 25. 10. 2012. 3,161.573
1434.[24] 14. 10. 2013. 1,980.249
1435.[24] 3. 10. 2014. 2,085.238
1436.[24] 23. 9. 2015. 1,952.817
1437.[25] 11. 9. 2016. 1,862.909
1438.[26] 31. 8. 2017. 2,352.122

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 „يوم عرفة و عيد الأضحى المبارك”. Sunna. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  2. ↑ 2,0 2,1 „لماذا سمي يوم عرفة بهذا الاسم؟”. Islam4u. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  3. ↑ „إخراج المني يفسد الصوم”. Fatwa Online. 20. 1. 2003. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  4. ↑ Tirmizi: Sunan; Ahmed ibn Hanbel: Musnad
  5. ↑ Hakim al-Nišapuri: Al-Mustadrak ala al-Sahihain
  6. ↑ Nesai: Sunan; Muslim ibn al-Hadžadž: Sahih Muslim
  7. ↑ Tirmizi: Sunan; Malik ibn Anas: Muvata
  8. ↑ 8,0 8,1 „الإفاضة من عرفات إلى مزدلفة”. Dalil-Alhaj. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  9. ↑ al-Šeik, Tarik (22. 9. 2015). „أسرار الوقوف بعرفة”. Kairo: Al-Ahram. Arhivirano iz originala na datum 25. 10. 2015. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  10. ↑ „ما سبب تسمية وادي منى وجبل عرفة بهذه أسماء؟”. Fatwa Online. 16. 1. 2002. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 „باب قصة حجة الوداع”. Islamweb. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-04. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  12. ↑ „في أي سنة من الهجرة فرض الحج؟”. Islamqa. 18. 11. 2007. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  13. ↑ 13,0 13,1 „ماذا تعرف عن جبل عرفه؟ معلومات عن جبل الرحمة”. Satel News. 30. 10. 2012. Arhivirano iz originala na datum 5. 3. 2016. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  14. ↑ „المبحَثُ السَّابِعُ: اشتراطُ أَمْنِ الطَّريقِ لتحقيقِ الاستطاعَةِ”. Dammam: Dorar. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  15. ↑ „تحديد يوم عرفة بدءاً وانتهاءاً”. Fatwa Online. 16. 1. 2002. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 al-Advani, Rašid ibn Muajaz. „فضل يوم عرفة”. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  17. ↑ 17,0 17,1 „المبحَثُ السَّادِسُ: الاستطاعَةُ المالِيَّةُ”. Dammam: Dorar. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  18. ↑ al-Sistani, Ali. „الوقوف بعرفات”. Sistani. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  19. ↑ „فضل صيام يوم عرفة والعمل الصالح فيه”. Fatwa Online. 25. 1. 2005. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  20. ↑ ibn Baz, Abd al-Aziz. „حكم صوم يوم عرفة للحاج وغيره”. Arhivirano iz originala na datum 26. 9. 2015. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  21. ↑ al-Zahrani, Jahja ibn Musa. „صوم يوم عرفة”. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  22. ↑ Tusi, Abu Džafar Muhamed ibn Hasan (2011) [1390 AP]. Al-Istibsar. 2. Teheran: Dar al-Kutub al-Islamija. str. 133. OCLC 247479936. 
  23. ↑ „ما صفـة التكبير المطلق، والتكبير المقيد؟”. Islamway. 9. 10. 2007. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 24,3 24,4 24,5 24,6 24,7 24,8 „الإحصاء: المملكة استضافت 24 مليون حاج في آخر ١٠ سنوات”. Riyadh: Sabq Online Newspaper. 15. 8. 2017. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  25. ↑ „GaStat: The Total number of Pilgrims for the Hajj Season of 1437H is (1,862,909)”. Riyadh: General Authority for Statistics. 2017. Pristupljeno 13. 5. 2018. 
  26. ↑ „GaStat: The Total Number of Pilgrims for the Hajj Season of 1438H. Reached (2,352,122) Pilgrim”. Riyadh: General Authority for Statistics. 2017. Pristupljeno 13. 5. 2018. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Dan_Arefata&oldid=41438088