Dalibor Matanić
| Dalibor Matanić | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 21. 1. 1975. Zagreb, SR Hrvatska,  SFR Jugoslavija |
| Supružnik | Helena Minić (2014.-) |
| Profesionalne informacije | |
| Zanimanje | filmski režiser, glumac, scenarist |
| Opus | |
| Djelatni period | 2000.-danas |
Dalibor Matanić (Zagreb, 21. siječnja 1975.), hrvatski filmski redatelj i scenarist.
U svom prvom cjelovečernjem filmu, Blagajnica hoće ići na more, Matanić se bavi tematikom iskorištavanja radnika. Drugi Matanićiev film, Fine mrtve djevojke je drama koja prati dvije lezbijke koje zbog svoje seksualnosti dolaze u probleme s drugim stanarima zgrade u kojoj žive. Film je osvojio sedam nagrada na Pulskom festivalu 2002. godine, uključujući i Veliku zlatnu arenu za najbolji film.[1]
2004., snima film o slikarici Slavi Raškaj, 100 minuta slave. Filmom, Volim te, Matanić se opet vraća suvremenim temama kroz priču glavnog lika koji je zaražen virusom HIV-a.
Njegov kratkometražni film, Tulum (2009.), osvojio je dvije hrvatske i dvanaest međunarodnih nagrada,[2][3] dok je Zvizdan (2015.) prikazan na 68. Filmskom festivalu u Cannesu gdje je u natjecateljskom programu "Izvjestan pogled" (fr. Un Certain Regard) osvojio i nagradu stručnoga žirija.[4]
U travnju 2024. godine, Matanić se našao u središtu velike afere kada je Večernji list objavio tekst u kojem niz Matanićevih bivših i sadašnjih suradnica iznosi teške optužbe za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje na račun Matanića. Matanić je priznao krivnju za svoje postupke te se javno ispričao na Facebooku, koji je kasnije pobrisao, te je okrivio alkohol i droge za svoje ponašanje, napisavši kako se prijavio na odvikavanje. Njegova isprika u hrvatskoj javnosti nije dočekana s oduševljenjem te je smatrana neiskrenom, a sam Matanić naišao je na osude i kritike velikog broja javnih ličnosti, a otkazani su mu i svi poslovni projekti na kojima je radio ili trebao raditi.[5][6]
Filmografija[uredi | uredi kod]
- Dugometražni film
- Blagajnica hoće ići na more (2000.)
- Fine mrtve djevojke (2002.)
- 100 minuta slave (2004.)
- Volim te (2005.)
- Kino Lika (2008.)
- Majka asfalta (2010.)
- Ćaća (2011.)
- Majstori (2013.)
- Zvizdan (2015.)
- Kratkometražni film
- Sretno (1998.)
- Bag (1999.)
- Tišina (2001.)
- Suša (2002.)
- Djevojčica sa olovkama (2004.)
- Tulum (2009.)
- Mezanin (2011.)
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Dalibor Matanić”. factum.com.hr. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
- ↑ „"Tulum" Dalibora Matanića nagrađen u Španjolskoj i Italiji”. moj-film.hr. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
- ↑ „Mezanin”. Art-kino Croatia. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
- ↑ Dnevnik.hr – Mataniću prestižna nagrada u Cannesu, pristupljeno 24. svibnja 2015.
- ↑ „Error: no
|title=specified when using {{Cite web}}”. www.vecernji.hr. Pristupljeno 2024-04-06. - ↑ „Jutarnji list - Dalibor Matanić nakon priznanja i isprike obrisao profil na Facebooku. Otkazani mu i svi poslovi” (hr-hr). www.jutarnji.hr. 2024-04-06. Pristupljeno 2024-04-06.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Dalibor Matanić – službene stranice Arhivirano 2008-09-05 na Wayback Machine-u (sh) (en)
- Dalibor Matanić na sajtu IMDb
