Daktili idski (pesma)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu


Daktili idski (starogrčki: Ἰδαῖοι Δάκτυλοι / Idaioi Daktyloi) naslov je izgubljene starogrčke epske pesme[1] koju Suda, vizantijska enciklopedija iz 10. veka, pripisuje Hesiodu.[2] Hesiodovo autorstvo je sumnjivo, ali dva citata o otkriću metala koja se kod antičkih izvora navode kao "Hesiodova" moderni su filolozi uslovno označili kao delove ove pesme.[3] Pretpostavlja se da je ovaj ep obrađivao upravo takve teme, budući da su Daktili s Ide bili mitske ličnosti kojima se pripisivalo otkriće raznih metala i načina njihove obrade, kako se vidi u ovom citatu iz Klimenta Aleksandrijskog: "Kelmis i Damnamenej, Daktili s Ide, prvi su otkrili gvožđe na Kipru, Delant, takođe s Ide, izumeo je mešanje bronze, no Hesiod kaže da je za to bio zaslužan Skites (Κέλμις τε αὖ καὶ Δαμναμενεὺς οἱ τῶν Ἰδαίων δάκτυλοι πρῶτοι σίδηρον εὗρον ἐν Κύπρῳ; Δέλας δὲ ἄλλος Ἰδαῖος εὗρε χαλκοῦ κρᾶσιν, ὡς δὲ Ἡσίοδος, Σκύθης).[4]

Kritička izdanja[uredi | uredi kod]

Prevodi na engleski[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Đurić 1991, str. 141
  2. Suda s.v. Ἡσίοδος (η 583) Arhivirano 2015-09-24 na Wayback Machine-u.
  3. Cingano 2009, str. 130
  4. Kliment Aleksandrijski, Stromata, I, 16, 75 = Daktili Idski, fr. 282 Merkelbach & West (1967).

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Cingano, E. (2009), „The Hesiodic Corpus”, Montanari, Rengakos & Tsagalis (2009), pp. 91–130 .
  • Montanari, F.; Rengakos, A.; Tsagalis, C. (2009), Brill's Companion to Hesiod, Leiden, ISBN 978-9004-17840-3 .
  • Schwartz, J. (1960), Pseudo-Hesiodeia: recherches sur la composition, la diffusion et la disparition ancienne d'oeuvres attribuées à Hésiode, Leiden .
  • West, M.L. (1978), Hesiod: Works & Days, Oxford, ISBN 978-0-19-814005-4 .

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]

  • Idski Daktili: grčki izvornik i engleski prevod, ed. Hugh Gerard Evelyn-White, Loeb Classical Library, 1924.