DDT

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
DDT
Chemical structure of DDT
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 50-29-3 DaY
PubChem[1][2] 3036
ChemSpider[3] 2928 DaY
UNII CIW5S16655 DaY
KEGG[4] D07367
ChEBI 16130
ChEMBL[5] CHEMBL416898 DaY
ATC code P03AB01,QP53AB01
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C14H9Cl5
Molarna masa 354.49 g/mol
Gustina 0.99 g/cm³[6]
Tačka topljenja

108.5 °C

Tačka ključanja

260 °C (razlaže se)

Opasnost
EU-klasifikacija Toxic T Opasan po životnu sredinu N
Opasnost u toku rada T, N
R-oznake R25 R40 R48/25 R50/53
S-oznake (S1/2) S22 S36/37 S45 S60 S61
LD50 113 mg/kg (pacov)

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

DDT (dihlor-difenil-trihloretan) je naziv za poznati i često korišćeni insekticid.

DDT je organsko jedinjenje koje spada u klasu ugljovodonika alkana. Dolazi u obliku bezbojnih kristala ili belog praha; bez mirisa je ili je slabog neprodornog mirisa. Tačka topljenja je 108,5 do 109,0 oC; pri daljem zagrevanju se raspada. Ne rastvara se u vodi. Rastvara se u acetonu, etru, benzolu i kerozinu. Na insekte deluje kao kontaktni otrov. Poseduje visoku bioakumulativnu sposobnost i taloži se u mišićima i kostima.

Dobijanje[uredi | uredi kod]

DDT je otkriven 1874. od strane Otmara Zajdlera, ali njegove hemijske osobine je otkrio tek 1939. godine Pol Herman Miler.[7] DDT se dobija reakcijom između hlorbenzena (C6H5Cl) i trihloroetanola (C2H2Cl3OH).

2 C6H5Cl + C2H2Cl3OH → C14H9Cl5 + H2O.

Primena[uredi | uredi kod]

DDT je najpoznatiji insekticid iz grupe hlorisanih ugljovodonika. Imao je veoma veliku primenu za vreme Drugog svetskog rata[8] u borbi protiv bolesti koje prenose komarci (npr. malarija). Zahvaljujući DDT-u, malarija je u potpunosti iskorenjena u Severnoj Americi i Evropi. Pored ovoga, imao je primenu i u uništavalju štetočina u poljoprivrednoj proizvodnji.

Štetno dejstvo[uredi | uredi kod]

Kad je otkrivena njegova štetnost, upoteba DDT-a je zabranjena, prvo u SAD-u, a zatim u ostalom delu sveta. Već 1970-ih upotreba DDT-a je zabranjena u celom svetu.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Toxicological Profile: for DDT, DDE, and DDE. Agency for Toxic Substances and Disease Registry, September 2002.
  7. NobelPrize.org: The Nobel Prize in Physiology of Medicine 1948 Accessed July 26, 2007.
  8. Environmental Health Criteria 9: DDT and its derivatives, World Health Organization, 1979.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]