James Busby
| James Busby | |
|---|---|
 | |
| Mandat ožujak 1831. – 28. siječnja 1840. | |
| Prethodnik | pozicija utemeljena |
| Nasljednik | pozicija ukinuta |
| Rođenje | 7. veljače 1802. Edinburgh, Ujedinjeno Kraljevstvo
|
| Smrt | 15. srpnja 1871. Anerley, Ujedinjeno Kraljevstvo
|
| Supružnik | Agnes Busby |
| Zanimanje | vinar, političar |
James Busby (Edinburgh, 7. veljače 1802. – Anerley, 15. srpnja 1871.) je bio britanski biznismen i političar kojeg se danas smatra "ocem" australske vinske industrije, zbog činjenice da je iz Francuske i Španjolske donio prvu vinovu lozu na tlo Australije. Kasnije je postao britanski mjesni ministar na Novom Zelandu, gdje je sudjelovao u izradi Deklaracije nezavisnosti Novog Zelanda i sporazuma iz Waitangija. Kao mjesni ministar, Busby je bio prvi novozelandski pravnik te je donio paket zakona koji i danas služi kao izvorišni temelj novozelandskog prava.
Busby se rodio 1802. godine u Edinburghu kao sin inženjera Johna Busbyja i njegove supruge, Sarah Kennedy. Njegova obitelj se 1824. godine preselila iz Britanije u Novi Južni Wales. Po dolasku u Sydney, Busby je postao profesor vitikulture u lokalnoj školi, gdje je radio do ukupno 200 dana; škola je zatvorena 1850. godine. Tokom 1828. godine, Busby je proputovao kroz Španjolsku i Francusku kako bi poboljšao svoja znanja o vitikulturi, nakon čega se vratio u Englesku; nakon kratkog boravka, iste godine se vratio u Australiji.
Dana 1. studenog 1832., Busby se oženio za Agnes Dow, kći lokalnog doseljenika. U ožujku sljedeće godine imenovan je mjesnim ministrom na Novom Zelandu te se u svibnju uputio u Zaljev otoka; sa sobom je ponio nekoliko vinovih loza što ih je donio iz Europe. Supruga mu se pridružila u srpnju. Busby se smjestio u Waitangiju, gdje mu je Kruna dala izgraditi kuću, oko koje je posadio vinovu lozu. Kao mjesni ministar, Busby je trebao štititi interese britanskih trgovaca i biti medijator u lokalnim sukobima između doseljenika i Maora, međutim Kruna mu nije dala nikakve resurse pomoću kojih bi nametnuo svoj autoritet. Nakon što je maorski brod Sir George Murray zaustavljen u Sydneyju zbog neimanja zastave, Busby je predložio da se izradi novozelandska zastava; nakon što su iz Australije stigli prijedlozi, Maori su 1834. godine odabrali zastavu, koju su koristila Ujedinjena plemena Novog Zelanda, a koje je bila prva, neslužbena zastava Novog Zelanda.
Naredne godine, Busby je dobio informacije da francuski plemić Charles de Thierry planira proglasiti francuski suverenitet nad Novim Zelandom. Kako bi zadržao britansku kontrolu, Busby je brzo izradio dokument znan kao Deklaracija nezavisnosti Novog Zelanda, kojeg su potpisali maorski poglavice i tako priznali britanski suverenitet nad otočkom državom. Nakon što mu se na Novom Zelandu pridružio i kapetan William Hobson, Busby je sudjelovao u izradi sporazuma iz Waitangija, koji je potpisan u vrtu ispred njegove kuće u veljači 1840. godine.
Te su godine Busby i njegova obitelj napustili Waitangi. Odbivši funkciju u novoj kolonijalnoj upravi, Busby se posvetio poljoprivredi, međutim ubrzo je upao u brojne pravne probleme oko vlasništva nad zemljom; banka mu je ubrzo oduzela zemljište u Waitangiju, a guverner George Grey ga je kasnije izvlastio iz zemljišta u Whangareiju. U tom je periodu bio i novinski urednik, a služio je i u provincijskom vijeću u Aucklandu. Godine 1860. natjecao se na općim izborima za Predstavnički dom, međutim nije imao uspjeha. Tokom 1871. godine se vratio u Englesku radi operacije oka, međutim umro je 15. srpnja 1871. u Anerleyju; supruga mu je ostala na Novom Zelandu, gdje je i umrla 1889. godine. Busby je pokopan u Londonu, a njegova kuća u Waitangiju danas je u državnom vlasništvu.
