Crveni most (Zagreb)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Crveni most
Jakuševački most
Savebrücke bei Agram 1898.png
Crveni most iza Starog željezničkog mosta u prvom planu (fotografija iz 1898)
Lokacija
Premošćuje Savu
Mjesto Zagreb, Hrvatska
Koordinate 45°47′3.5″N16°0′14.8″E
Gradnja
Otvorenje 1892.
Saniranje 1909, 1930-ih i 1974.
Rušenje 1990.
Tehnički podaci
Vrsta lučno-rešetkasti most
Materijal lijevano željezo i kamen
Ukupna duljina oko 300 m
Najveći raspon 55 m
Upravljanje
Funkcija pješački (1974–1990)
cestovno-pješački (1892–1974)
Mostarina nema
Karta
Crveni most (Zagreb) na karti Grada Zagreba
Crveni most (Zagreb)
Posljednja lokacija Crvenog mosta na karti Zagreba

Crveni most, kasnije poznat i kao Jakuševački most, bivši je most na Savi u Zagrebu. Sagrađen je 1892. godine, za vrijeme Austro-Ugarske, na mjestu gdje je ranije stajao drveni most tj. u blizini današnjeg Jadranskog mosta na završetku Savske ceste. Crveni most imao je četiri otvora približne veličine 55 m, a glavni rasponski sklop bila je Lučno-rešetkasta konstrukcija od lijevanog odnosno topljenog željeza (njem. flußeisen). Četiri lučne rešetke položene su na kamene stupove temeljene na dubokim kesonima (od 16 do 17 m u tlu), isto kao i upornjaci (od 16 do 17 m). Kameni klesanci stupova bili su složeni u vodoravnim pravilnim slojevima, s fino obrađenim vanjskim plohama. Nosiva konstrukcija u početku je imala drveni pomost za kola i pješake, no 1909. je zamijenjen armiranobetonskim montažnim pločama i asfaltnim kolnikom. Crveni most je decenijama bio jedina spona Zagreba s velikim područjem južno od Save.

Godine 1933. započela su proučavanja nekoliko ideja za preuređenje Crvenog mosta. Prva mogućnost bila je pojačavanje stare konstrukcije pomoću povećanja presjeka pojedinih kritičnih štapova, odnosno proširivanje mosta dodavanjem hodnika s vanjske strane. Druga ideja bila je izvedba čelične konstrukcije na postojećim stupovima, uz proširenje dodatkom hodnika, a treća varijanta bila je gradnja novog mosta s novim stupovima i novom rasponskom konstrukcijom, s tri vozna traka i hodnicima. Nakon žestokih stručnih rasprava, od prve mogućnosti se odustalo zbog skupoće i tehničkih problema, posebno zavarivanja stare i nove konstrukcije pod prometnim opterećenjem. Iz nepoznatih razloga otpala je i treća ideja, a za drugu je bilo presudno to što su postojali izvrsni stupovi i upornjaci. Odlukom struke tako je dogovorena gradnja Novog savskog kolnog mosta prema projektu Milivoja Frkovića, dok je istodobno odlučeno da se stara rešetkasta konstrukcija preseli na novo mjesto.

Sredinom 1930-ih lučne rešetke Crvenog mosta prenešene su na Jakuševec i sljedećih 40 godina imale su funkciju novog cestovnog mosta u produžetku Držićeve ulice, služeći za promet vozila i pješaka između Turopolja i Sajmišta na lijevoj obali Save. Nakon što je 1974. približno 50 m zapadnije podignut Most mladosti, Crveni most dobio je isključivo pješačku svrhu. Imao je drveni kolnik i bio je na drvenim stupovima koje je 1990. godine odnijela poplava pa se metalna konstrukcija našla u vodi. Prije toga su trule daske kolnika bile prava opasnost za rijetke šetače. Konstrukcija mosta je potom izvučena na obalu i godinama je trunula u travi, a budući da most nije bio pojedinačno kulturno dobro niti se nalazio unutar zaštićene zone, nitko se o njemu nije brinuo. Postojali su planovi da se njegova konstrukcija preseli na neko drugo mjesto (Jarun ili Čiče), ali do toga naposljetku nije došlo. Do 2000-ih ostaci mosta su potpuno nestali, vjerojatno završivši u starom željezu.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Crnobrnja, Neven (2005): "Zagrebački savski mostovi", Građevinar, 57 (12), str. 977-985.
  • Nadilo, Branko (2009): "Sedamdeseta obljetnica mostova na Savi u Zagrebu", Građevinar, 61 (12), str. 1187-1194.