Crkve brvnare u Bosni i Hercegovini

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Crkve brvnare u Bosni i Hercegovine predstavljaju crkvena zdanja graditeljskog naslijeđa Bosne i Hercegovine, građene od drveta, pri čemu je brvno glavni građevinski element.

Promatrajući njihovu arhitektonsku artikulaciju, ne može se govoriti o primjeni nekih stilskih elementa, jer se radi o seoskim crkvama građenim bez umjetničkih i kulturnih uticaja. Neke su građene i bez uptrebe eksera.

Ovakve crkve građene su svuda u svijetu. U Rumuniji ih je izgrađeno preko 100, u Slovačkoj preko 50, Srbiji, u Hrvatskoj postoje još četiri, Rusiji, Poljskoj, Ukrajini Skandinaviji i u Čileu na ostrvu Chiloé.

Opšte[uredi | uredi kod]

Crkve brvnare su proižašle iz toga što je za vrijeme osmanskog perioda bilo zabranjeno građenje monumentalnih građevina od čvrstog materijala, te je narod pokušavao da napravi skromne religijske građevine. Trošnost upotrebljene građe glavni je uzrok propadanja ovih objekata i često su obnavljane. Građene su drvetom iz neposredne okoline, lako i brzo su sklapane u cjelinu. Neke su sastavljene i bez ijednog eksera. Djelo su samoukih majstora čija imena nisu poznata. Uglavnom su bez stilskih elemenata i dekoracija. Građene su na skrovitim mjestima u dubinama šume, daleko od pogleda. Po potrebi su se mogle lako rastaviti te opet sklopiti na nekom drugom mjestu.[1]

Prema popisu, koji je za potrebe Banjalučke eparhije rađen 1911. godine, na prostoru Bosanske krajine su bila ukupno 83 sakralna objekta izrađena od drveta. Njih 7 je nastalo u XVIII. stoljeću, 16 u XIX. stoljeću (do 1878. godine), a do 1911. godine ukupno 60. Do 1952. godine ih je bilo približno 30. Veliki broj drvenih crkava nestao je u toku II. svjetskog rata i u godinama poslije njegovog završetka, (loše ili nedovoljno održavanje).[2]

Podjela[uredi | uredi kod]

Od pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u XV stoljeću pa sve do kraja XIX stoljeća podignut je veliki broj crkava od drveta. Spomenute konstrukcije variraju u oblicima, kvalitetima i dekoracijama, ali ih je moguće podijeliti u četiri tipa:

  • Prvom najstarijem tipu pripadaju crkve iz druge polovine XVIII stoljeća, koje odlikuje jednostavna gradnja, skromne dimenzije, a njihova konstrukcija se nalazi direktno na zemlji, bez temelja. Većinom su kosturnog sklopa, sa zidovima od užljebljenih dasaka, manji broj je od pravih brvana četvorougaonog presjeka. Brvna ovog tipa su na uglovima povezana na preklop. Niskih su zidova koji rijetko dostižu visinu čovjeka i strmih krovova, te manjih prozora. Spoljašnjim izgledom asociraju na seoske kuće. Ovom tipu pripadaju crkve brvnare u Šljivnu (1756.), Javoranima (1756.), Romanovcima (polovina XVIII stoljeća), Kolima (1759.) i Malom Blašku (1740.-1743.).
  • Drugi tip odnosi se na crkve iz XIX stoljeća. Najčešće su od masivnog brvna, nešto većih dimenzija, dekorativnijih krovova, sa debljim slojevima šindre. Hramovi ovog tipa uvijek imaju poligonalne apside. Brvna su spojena na na dvostruki preklop. U ovaj tip ubrajaju se crvke brvnare u Palačkovcima (1843.), Rakelićima (1856.), Jelićka (prva polovina XIX stoljeća), Štrbcima (1875.), Vaganu (temelji iz 1672., obnovljena 1878.)
  • Treći tip crkvi brvnara predstavlja prelazni tip koji ima osnovne karakteristike prethodnog tipa, s novijim elementima. Karakteristika prelaznog stila, odnosno trećeg tipa je trostrana apsida, plitka rezbarija i dekoracija bojom. Jedinu očuvanu crkvu brvnaru ovog tipa čini crkva u Krupi na Vrbasu (1735).
  • Četvrtom tipu pripadaju novije crkve brvnare s razvijenijom osnovom, složenijom obradom materijala, i raskošnijom dekoracijom. Zidovi su visočiji, krovovi strmiji, a unutrašnjost veća. Kod ovih crkava javlja se vanjski trijem. U ovu grupu spadaju crkve u Drugovićima (1867), Busnovima (1870), Marićkoj (1870-1872), Imljanima (XVIII stoljeće) i Marinama (1888).

Pravoslavne crkve[uredi | uredi kod]

Crkva u Javoranima

Crkva u Javoranima[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara Svetog Nikole u Javoranima u opštini Kneževo, Republika Srpska, je hram Srpske pravoslavne crkve, Eparhija banjalučka. Kulturno je dobro Republike Srpske. Sagrađena je 1757. godine, a posljednji put je obnovljena 2005. godine. U crkvi se nalazio veći broj ikona iz 1757 i 1758. godine, sa natpisima da su te ikone namjenjene javoranskoj crkvi. Na ikoni Svetog Nikole stoji natpis da ju je donio jeromonah Nikodim Gomioničanin iz Kostajnice 1787. godine.

Crkva u Romanovcima

Crkva u Romanovcima[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara svetog Nikole u Romanovcima, opština Bosanska Gradiška je objekat pravougaonik dimenzija 7,42 m dužine i 4,16 m širine. Visina zidova iznosi 1,95 m, dok ukupna visina crkve, mjerena od nivoa terena do sljemena, iznosi 5,75 m. Crkva nema oltarsku apsidu. Crkava je nacionalni spomenik BiH kojeg čine:

  • objekat crkve,
  • staro groblje sa pet krstača
  • carske dveri,
  • polijelej,
  • služabnik i
  • psaltir koji se sada nalaze u zgradi Eparhije u Banjoj Luci.[3]
Crkva u Kolima

Crkva u Kolima[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara Vaznesenja Hristovog u Kolima kod Banja Luke, na lokalitetu Branilovice. Posvećena je Vaznesenju - Spasovdanu. Selo Kola nalaze se u banjalučkim Vrhovinama, na nadmorskoj visini od oko 420 m.n.v., desetak kilometara jugozapadno od Banje Luke, a u neposrednoj blizini puta Banja Luka - Ključ. Ne postoje precizni dokazi o vremenu kada je nastala, ni kada je preseljena na novi lokalitet. Kako navodi Momirović Petar iz posrednih podataka može se zaključiti da je sadašnji objekat najranije datira iz polovine XVIII stoljeća. Važan zapis koji je pomogao u datiranju ove crkve nalazi se u psaltiru manastira Gomionice, štampanom u Moskvi 1759 g.[1]

Zapis se na daskama ikonostasa govori o mijenjanju pokrova ove crkve. Iako godina pokrivanja nije navedena, na osnovu sličnosti sa zapisom koji su ostavili obnovitelji crkve u Javoranima, a koji je datiran u 1824. godinu, pretpostavlja se da je i popravka krova u crkvi u Kolima izvršena negdje u trećoj deceniji XIX stoljeća.

Crkva je pravougaonog oblika oko 7,18 x 4,21 m. Na udaljenosti od 7-8 m zapadno od crkve, podignut je, iza 2000. godine, poluotvoreni zvonik na stupovima. Crkva je nacionalni spomenik BiH[4]

Ova crkva ima veliku vrijednost, jer su rijetki primjeri da se do danas očuvaju originalni detalji, kao što su kovani ekseri i klanfe, brava i ključevi. U unutrašnjosti crkve se čuvaju carske dveri i ikone Svetog Petra i Pavla koje potiču iz prve polovine XIX stoljeća.

Crkva u Malom Blašku

Crkva u Malom Blašku[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara u selu Malom Blašku, opština Laktaši, potiče iz perioda oko 1750. godine.[5] Postavljena je na kamene temelje i cjelokupno izvedena od hrastovog drveta. Vanjske dimenzije osnove crkve su 7,19 x 4,02m. Ukupna visina objekta iznosi 5,11m. Pokrivena je strmim četverovodnim krovom od hrastove šindre, izvedenim nizom rogova, bez grebenjača, čije odsustvo omogućuje suptilnije spajanje krovnih ploha. Crkava je nacionalni spomenik BiH.

Crkva u Palačkovcima[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara svetih apostola Petra i Pavla u Palačkovcima, nalazi se u opštini Prnjavor.[6] Izgrađena je 1843. Crkva je dimenzija 9,82 x 4,56 m. Visina sljemena iznosi preko 7,00 m. Rađena je od hrastovih savršeno tesanih brvana čiji su spojevi i preklopi urađeni vrlo precizno. Zidna brvna su uža od temeljnih koja su postavljena na grubo pritesano kamenje i na uglovima su povezana dvostrukim preklopom. U enterijeru crkva je podijeljena, kao i većina objekata ovog tipa, na: pripratu, naos i oltarski prostor. Ukrašena je ikonama. Obnovljena je 2004. i 2005. godine zahvaljujući sredstvima donatora i Vlade Republike Srpske.[7]

Crkva u Jelićki

Crkva u Jelićki[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara prenosa moštiju svetog Nikole u Jelićki, Eparhija banjalučka, nalazi se na teritoriji opštine Prijedor. Osnovu crkve predstavlja pravougaonik čije dimenzije su: dužina 9,00 m (mjereno bez apside) i širina 5,40 m. Crkva sa istočne strane ima petostranu oltarsku apsidu dužine 1,35 m. Cijela crkva je građena od glatko otesanih hrastovih brvana. Temeljna brvna – podložnice ili podvale – nekada su ležale na zemlji sve do rekonstrukcije od 1890. do 1895. godine, kada je crkvi dozidan i kameni sokl. Visina temeljnog brvna iznosi 0,37 cm. Ostala brvna su horizontalno poredana jedno na drugo, sve do vjenčanice.

Konstrukciju krova sačinjava kostur sa rogovima koji su međusobno povezani pajantama bez sljemenjače. Zaobljeni dio krova ima oblik kupe i iskonstruiran je pomoću velikog broja prirožaka, bez podvostručavanja kutnih rogova.

Crkva ima dvoja vrata – glavna, koja se nalaze sa zapadne strane objekta, i sporedna, smještena na sjevernoj strani.

Unutrašnjost crkva u Jelićki

Ispred crkve je, pred zapadnim ulazom, u periodu austrougarske uprave, podignut zvonik. Osnova zvonika je približno kvadratična, dimenzija 3,10 x 3,10 m. Konstrukciju zvonika sačinjavaju četiri drvena stupa dimenzija 30x30 cm čiji razmak se postepeno sužava prema vrhu. Stupovi su oslonjeni na kamene baze. Sa vanjske strane su u deset horizontalnih redova pokovane drvene daske sa polukružnim završetkom. Zvonik je završen četverostrešnim krovićem pokrivenim klisom. Na zvonik je sa zapadne strane pričvršćeno drveno klepetalo.

Oltarni prostor crkve je od naosa odijeljen ikonostasnom pregradom, sa ikonama slikanim tehnikom tempera na platnu. Slike su rad domaćeg majstora i oštećene su. Crkava je nacionalni spomenik BiH koji se sastoji od:

  • objekta crkve,
  • zvonika
  • ikone
  • ikonostasne pregrade i
  • šest knjiga.[8]
Crkva u Štrpcima

Crkva u Štrpcima[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara u Štrpcima Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Dabrobosanska mitropolija. Nalazi se u naselju Štrpciu, opština Rudo. Sagrađena je nakon podizanja hercegovačkog ustanka 1875. godine. Podignuta je na terenu sa blagim nagibom po principu starovlaške kuće. Crkva pripada jednobrodnom tipu hrama. Sagrađena je od tvrde lučevine. Temelj crkve zidan je od lomnjenog kamena sa krečnim malterom, preko koga su postavljene masivne grede. Zidovi čine borova brvna, slagana na krajevima u ćert, dok su u središnjim dijelovima crkve, kao i otvorima brvna slagana u nutovane stubove. Crkva ima dva ulaza s vratima bez dekoracije.[1]

Ulaz sa zapadne strane ima trijem koji je postavljen na četiri drvena stuba. Stubovi trijema pridržavaju krovnu konstrukciju, gdje natkrov štiti i trijem od kiše. Ispred ulaza postavljene su u novije doba betonske stepenice, koje su vjerovatno u prvobitnom stanju crkve bile od drveta ili kamena. Unutrašnjost crkve ojačana je s četiri masivne grede, a oltarski prostor ojačan je s deset greda koje su spojene na gredi koja pravi pregradu oltara i unutrašnjeg prostora gdje je i ikonostas postavljen. Pod crkve je od dasaka, a crkva je zasvedena koritastim svodom. Crkva ima tri prozora. Krov crkve je u prvobitnom stanju bio od šindre, a sada je zamijenjen pokrovom od crijepa i u jednom djelu na apsidalnoj strani postavljen je pokrov od pocinčanog lima. Crkva posjeduje veliki broj ikona, ali većina ih je u jako lošem stanju. Vlaga je saprala boju s ikona, samo se još malo naziru likovi koji su predstavljeni.[1]

Crkva u Vaganu

Crkva u Vaganu[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara u Vaganu pripada manastiru Blagovijesti, Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija dabrobosanska. Nalazi se u naselju Vaganu, opština Rudo. Manastir je podignut 1870. god, mada se ovo mjesto, kao bogoslužbeno mjestom u raznim putopisima i ljetopisima pominje mnogo ranije.

Crkva pripada redu manjih građevina. Sagrađena je od drveta smrče koje ima tonove boje od žućkasto-bijele do smeđe-sive. Brvna su vezana na ćert. Vjenčanice su spuštene sa zapadne strane i na njima su postavljena po dva para rogova, čime je nastala nadstrešnica koja pored estetskog značaja ima i ulogu zaštite od spoljašnjih faktora. Postoje dva ulaza u crkvu, jedna vrata sa zapadne strane koja su jednostavna i lučno zasvedena i druga sporedna vrata sa sjeverne strane. Na njoj su i četiri prozora, tri u oltarskom prostoru različitih dimenzija i jedan na južnoj strani naosa.[1]

Uzdužno je ojačana dvjema gredama koje vezuju zidna platna, dok greda koja dijeli oltarski prostor od naosa ima dodatnu funkciju – da se na nju pričvrsti jednostavan ikonostas od dasaka. Oltarsku apsidu ojačavaju dvije uzdužne kratke grede, koje su s jedne strane učvršćene na jednu poprečnu gredu do oltara, a s druge povezuju polukružna brvna na apsidi. Zasvedena je koritastim svodom, a umjesto šašovaca kojima su najčešće zasvođene osaćanske bogomolje, u ckvi brvnari u Vaganu postavljene su na tavanici široke smrčeve daske. [1]

Crkva u Krupi na Vrbasu

Crkva u Krupi na Vrbasu[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara svetog Nikole u Krupi na Vrbasu smještena je u zaseoku Tovilovići, na uzvisini na obodu hrastove šume. Do crkve vodi lokalna saobraćajnica u neposrednoj blizini glavnog puta Banja Luka - Jajce. Podignuta je 1735 g. Dimenziije objekta su: dužina veća od 8 m i širina veća od 6 metara, dodatom trostranom apsidom. Zvonik koji se nalazi u dvorištu crkve nije autentičan, tj. izgrađen je u novije vrijeme. Tokom poslednje rekonstrukcije crkve, u objekt uvedena je električna energija. Crkava je nacionalni spomenik BiH.[9]

Crkva u Marićki

Crkva u Marićki[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara svetog Ilije u Marićki, Eparhija banjalučka, nalazi se na teritoriji opštine Prijedor. Selo Marićka je smješteno na jugozapadnom dijelu prijedorskog potkozarja, sa lijeve strane rijeke Gomionice, oko 20 km jugozapadno od Prijedora,[10] Podignuta je 1670. godine. Ukupni vanjski gabariti crkve iznose 9,50 x 19,77 metara.

Arhitektonski izgled crkve, a naročito konstruktivno i arhitektonsko rješenje krova crkve sa prepuštenim širokim strehama, niskim drvenim zidovima, dekorativno-arhitektonskim elementima trijema i zvonika, domišljatim i konstruktivno uspjelim tesarskim vezama drvenih konstruktivnih elemenata, vještina savladavanja relativno velikih konstruktivnih raspona, ali i vanredan osjećaj za proporcionalnost objekta, svjedoče o izuzetnom zanatskom umijeću lokalnih drvodjelja-neimara. Dostignuće graditelja je tim vrednije, imajući u vidu kompleksnost društveno-političkih i ekonomskih prilika kraja 19. vijeka, u vrijeme kada je crkva bila obnavljana.

Crkva je sa pokretnom imovinom nacionalni spomenik BiH. Pokretnu imovinu sačinjavaju:

  • ikonostas sa 22 ikone,
  • devet bogoslužbenih knjiga,
  • dvije ikone,
  • liturgijski predmeti,
  • prijestolni krst,
  • kandilo i
  • vrata sa originalnim metalnim ključem.[11]
Crkva u Lukama

Crkva u Lukama (Trebević)[uredi | uredi kod]

Crkva Svetog Proroka Ilije je izgrađena u selu Luke, na Trebeviću, tačno 1.500 metara od novog magistralnog puta Pale - Tvrdimići - Lukavica. Podignuta je 1943. godine, a porušena 1955. godine. Gradnja je ponovo započeta 1993. godine, i završena 1996. godine po projektu Predraga Ristića, arhitekte iz Beograda. Ispred crkve je napravljen zvonik koji je fizički odvojen od broda crkve.[12]

Drvena katolička crkva na Palama

Katoličke crkve[uredi | uredi kod]

Crkva svetog Josipa na Palama[uredi | uredi kod]

Vanjske dimenzije objekta iznose 17 x 8 m, sa apsidom. Visina zidova crkve, mjereno od poda do početka svoda, iznosi oko 4 m, a visina do tjemena svoda oko 7 m. Zidovi crkve su rađeni od masivnih brvana (balvana) sa tankim drvenim gredicama između njih. Brvna su postavljena na kameni postament visine 40 cm, izrađen od nepravilno tesanih kamenih blokova, postavljenih u dva horizontalna reda. Dvovodni krov crkve je pokriven crijepom, a viševodni krovovi apside i zvonika limom.[13]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Ljiljana Ševo, Banja Luka, 2002. -Crkva u Romanovcima, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka, 2002.
  • Petar Momirović, Naše starine III. Sarajevo: 1956, 149-173. -Drvene crkve zapadne Bosne
  • Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, 2. izdanje, «Sarajevo Publishing», Sarajevo, 1999.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Mentor: Haris Dervišević - Kandidatkinja: Anđela Đukić- Crkve i manastiri brvnare u Bosni i Hercegovini od 15. do 19. stoljeća - Crkva brvnara u Vaganu”. Filozofski fakultet Sarajevo - ff.unsa.ba. Pristupljeno 9. 10. 2022. 
  2. „Petar Momirović: Drvene crkve zapadne Bosne”. www.bing.com. Pristupljeno 9. 10. 2022. 
  3. „Crkva brvnara u Romanovcima”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 8. 2016. 
  4. „Crkva brvnara u Kolima Banja Luka”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016. 
  5. „Crkva brvnara u selu Malo Blaško”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 6. 2016. 
  6. „Crkva brvnara u Palačkovcima”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016. 
  7. Crkve brvnare - jedinstvene i čuvene u svijetu - 18.08.2007
  8. „Crkva brvnara u Jelićki”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016. 
  9. „Crkva brvnara u Krupi na Vrbasu”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016. 
  10. „Crkva brvnara u Marćki”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016. 
  11. „Crkva brvnara u Marćki”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016. 
  12. Crkva svetog proroka Ilije - turizamrs.org
  13. „Crkva brvnara na Palama”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 6. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]