Crkva u Dura-Europosu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Crkva u Dura-Europosu
{{{opis_slike}}}
Lokacija Dura-Europos
 Sirija
Koordinate 34° 44′ 44.98″ N, 40° 43′ 40.65″ E
Godine izgradnje 2. vijek
Religija Kršćanstvo
Materijal cigla

Crkva u Dura-Europosu je antička - kućna crkva iz Dura-Europosa u Siriji (nedašnjoj rimskoj Kelesiriji).

Po brojnim indicijama to je najstarija očuvana kršćanska crkva na svijetu, sa najstarijim prikazom Kristova lika.[1]

Historija i karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]

Prve kršćanske zajednice održavale su svoje obrede po privatnim kućama, bogatijih članova, i to na rotirajućoj osnovi. Negdje oko 2. vijeka počeo je običaj da se neke od tih kuća doniraju crkvenoj zajednici i pretvaraju u bogomolje, tako je i objekt iz Dura-Europosa pretvoren u crkvu negdje oko 240.[1]

Budući da je kršćanstvo tokom 2. i 3. vijeka još uvijek bilo zabranjeno i predmet progona, bilo je potrebno da kršćanska bogomolja bude diskretna, ako ne i potpuno tajna. Zbog tog i crkva u Dura-Europosu svojim vanjskim izgledom (fasadom) ničim nije ukazivala da je nešto drugo osim obične kuće za stanovanje. Jedine promjene izvršene su u unutrašnjosti u kojem je centralni atrij pretvoren u prostor za obred.[1]

Aksonometrijski prikaz crkve

Kasnije je srušen zid između dviju susjednih odaja - lijevo od atrija, da se poveća prostor za sastanke. S druge strane atrija - na desno, jedna prostorija je pretvorena u abaptisterij koja je naknadno bogato oslikana freskama.[1]

Prikaz Krista kao dobrog pastira

Freske[uredi - уреди | uredi kôd]

Freske iz Dura-Europosa otkrili su arheolozi Univerziteta Yale i Francuske akademije, tokom januara i februara 1932., pod vodsvom - Clarka Hopkinsa.[1]

Freska Krist i Petar hodaju po vodi

Otkriće tih fresaka - starijih 73 godina od službenog konstantinovog priznanja kršćanstva, bilo je prava senzacija.[1] Naročito zato jer su to najstarije freske sa prikazom Krista na kojima je on još golobradi mladić.

Sve freske otkrivene su u abaptisteriju. Na tri je je lik Krista, to su Dobri pastir, Iscjeljenje paraliziranog i Krist i Petar hodaju po vodi. Puno su veće freske Adam i Eva, David i Golijat i Tri Marije (u najlošijem stanju) koja prikazuje tri žene (jedna se ne vidi više) koje nariču nad Kristovim sarkofagom.

Sve one slijede helenističko - judaističku ikonografsku tradiciju, iako su nešto lošijeg kvaliteta nego one iz susjedne sinagoge.[1]

Krist iscjeljejuje paraliziranog

.

Priprema za skidanje i restauraciju fresaka započele su u martu 1932. Taj posao obavio je francuski restaurator Émile Bacquet, koji je taj posao obavio nitrocelulozom (danas se zna da je to nestabilni materijal) kojim je pošpricao freske i nakon tog ih skidao na podlogu od žbuke sa konopljinim vlaknima, uokvirenu drvenim ramom.

Skidanje fresaka dovršeno je tek nakon osam mjeseci u novembru 1932. Zbog tog kašnjenje i izlaganja fresaka zraku i vlazi - one su se poprilično oštetile, pa ih se ih se još i danas svako malo nanovo restauira.[1]

Na lokalitetu je pronađen i fragment grčkog manuskripta - Diatessaron najstarijeg cjelovitog teksta svih četiri evanđelja.

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Dura-Europos: Excavating Antiquity (engleski). Yale University Art Gallery. http://media.artgallery.yale.edu/duraeuropos/dura.html. Pristupljeno 04. 04. 2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]