Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Crkva sv. Vlaha
Crkva sv. Vlaha
Lokacija Dubrovnik, Hrvatska
Koordinate 42°38′26″N 18°06′37″E / 42.6406833311389°N 18.110339641571°E / 42.6406833311389; 18.110339641571Koordinate: 42°38′26″N 18°06′37″E / 42.6406833311389°N 18.110339641571°E / 42.6406833311389; 18.110339641571
Arhitekt Marino Gropelli
Godine izgradnje 1706.1715.
Religija Katoličanstvo
Patron sv. Vlaho
Arhitektonski stil barok

Crkva sv. Vlaha je barokna crkva na Trgu Luža u Dubrovniku.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Barokna crkva sv. Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, sagrađena je na mjestu starije romaničke crkve (14. stoljeće), koja je preživjela veliki potres 1667., ali je izgorjela u požaru 1706. godine. Crkva je oštećena u potresu godine 1979., a u Domovinskom ratu (1991. - 1992.) oštećena je pogodcima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.

Veliko vijeće 26. veljače 1348. donosi odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve sv. Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti o mletačke vlasti, posebice ako se uzme u obzir arhivski podatak da je dubrovački nadbiskup Ilija Saraka postavio temeljni kamen crkve.[1]

Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667. Kip je preživio i potres i požar u crkvi. Svake se godine 3. veljače u Dubrovniku slavi Festa sv. Vlaha.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. hrcak.srce.hr/file/120985 Ivica Žile, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Kruno Prijatelj: "Barok u Dalmaciji", u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]