Crkva sv. Martina u Splitu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Unutrašnjost crkve

Crkvica svetog Martina u Splitu je mala crkva smještena uz sjeverno pročelje Dioklecijanove palače, na mjestu stražarskih prostora, poviše Zlatnih vrata (Porta aurea). U taj prostor uklopljena je već u 5.-6. stoljeću, a posvećena je svetom Martinu, zaštitniku vojnika, krojača i suknara, što se povezuje s dokumentiranim postojanjem carske radionice za izradu sukna i tkanina (gynaeceum) koja je postojala upravo u tom dijelu Palače.

Na ulazu u crkvicu nalazi se natpis koji spominje svećenika Dominika, dok se na oltarnoj pregradi, jedinoj sačuvanoj in situ u Dalmaciji, nalazi natpis s posvetom crkve Bogorodici, Svetom Grguru papi i blaženom Martinu.[1]

Predromaničkoj fazi, vjerojatno 9. stoljeća, pripada bačvasti svod, oltar u apsidi s uklesanim križem starokršćanskih oznaka i male tranzene, postavljene po sredini velikih zazidanih antičkih otvora na južnom zidu. Kasnijoj predromaničkoj fazi 11. stoljeća pripada oltarna pregrada te zvonik, koji je kasnije porušen.[2]

Crkvica je u vlasništvu sestara dominikanki koje uz nju imaju samostan.

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Marasović, Tomislav, Split u starohrvatsko doba, str. 16.
  2. Marasović, Tomislav, Split u starohrvatsko doba, str. 16.-17.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Marasović, Tomislav, Split u starohrvatsko doba, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika - Split, Split, 1996.