Crkva sv. Marije Snježne, Belec
| |
|---|---|
| Lokacija | Belec (Zlatar),  Hrvatska
|
| Godine izgradnje | 1674. - 1743. |
| Renoviran | 19. vijek-20. vijek |
| Religija | Katoličanstvo |
| Patron | Sveta Marija |
| Arhitektonski stil | barok |
| Materijal | cigla |
Današnja župna Crkva sv. Marije Snježne iz Belca je jedna od najljepših baroknih crkava sjeverne Hrvatske. Selo Belec nalazi se u sastavu grada Zlatara, u Krapinsko-zagorskoj županiji.
Čitav 19. vijek sv. Marija Snježna bila je najznačajnija proštenjska crkva Hrvatskog zagorja, sve do dogradnje crkve u Mariji Bistrici, početkom 20. vijeka.
Historija[uredi | uredi kod]
Sv. Marija Snježna spominje se prvi put 1676. godine kao kapela u Kostanjevcu, tu zavjetnu kapelu posvećenu sv. Mariji, dala je podići plemkinja Elizabeta Keglević-Erdody 1674 godine. [1]To je bila mala kapela u gotičkom stilu, sa nepravilnim svetištem. [1]Od te kapele, izrasla je tokom cijelog jednog vijeka, dogradnjama i proširenjima - značajna proštenjska crkva. Svoj konačni barokni izgled dobila je 1739. godine, kada su joj prigrađene kapela i sakristija, a uz zapadnu fasadu zvonik. Uokolo crkve izgrađena je cinktura (zid s kulama i trijemom). Zidarski radovi bili su gotovi 1740 godine. [2]
Izgled[uredi | uredi kod]
Crkva sv. Marije Snježne izvana i nije bog zna što, liči na tipično južnonjemačke - austrijske crkve iz tog vremena. Njena prava vrijednost je u njenoj unutrašnjosti, u freskama i pozlaćenim drvenim skulpturama, koje stvaraju pravi raskošni barokni ambijent. Crkva ima pet oltara: glavni (posvećen sv. Mariji) i četiri bočna (Sv. Barbare, Sv. Josipa, Sv. Stjepana prvomučenika i Sv. Krunice ) koje su izradili su od 1739. do 1743. brojni umjetnici i zanatlije, među kojima se ističe štajerski kipar Josef Schokotnig iz Graza koji je u Belcu izveo dva bočna oltara i propovjedaonicu.
Unutrašnjost crkve oslikana je između 1740. - 1742. godine. [2] Nosioc radova bio je pavlinski slikar redovnik Ivan Ranger sa tri pomoćnika također redovnika. [2] To znamo zahvaljujući zapisu koji je ostavio Pavao Kunek, župnik u Belcu, pet godina nakon Rangerove smrti, on je napisao slijedeće;
s pomoću brata iz svog reda Ivana Rangera, najslavnijeg slikara ovog vremena u ovim krajevima u novome talijanskom načinu zidnoga slikanja svekoliku spomenutu crkvu zajedno sa sakristijom darovitim i ne manje dragocjenim kistom u tri godine. . . postepeno učinili po spomenutom bratu.
Figuralni sadržaj belečkih fresaka raspoređen je uglavnom po svodovima crkvenoga broda, kapela i apside. na centralnom dijelu svoda naslikan je veliki medaljon. Pod nogama Bogorodice s Isusom u krilu, naslikana je rimska Basilica di Santa Maria Maggiore, onako kako je izgledala u to doba. Umjesto rimskoga patricija Giovannija sa ženom, Ranger je u belačkoj crkvi naslikao bračni par Najšić, lokalne feudalce koji su se angažirali da se crkva proširi i dekorira. [2]Rangerove freske, kojima je pokriven svaki komad zida, dinamični kipovi i tipična barokna drvorezbarske dekoracija, uz promišljeno djelovanje svjetlosti daju belačkoj crkvi vrhunsku baroknu scenografiju.
- Crkva sv. Marije Snježne bila je jedan od objekata u kojem je snimljen dokumentarni film Oktavijana Miletića - Barok u Hrvatskoj 1942., koji je iste godine prikazan je na tadašnjem Venecijanskom bienalu u sklopu 10. izložbe filmske umjetnosti. [3]
- Crkva sv. Marije Snježne, obnavljana je više puta, posljednja velika restauracija obavljena je između 1994-2005 godine. [1]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Europa u malom zagorskom selu Belec” (hrvatski). www.croatia.ch. Arhivirano iz originala na datum 2011-11-21. Pristupljeno 21. 02. 2012.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Belec, zavjetna crkva Marije Snježne, oslikana god. 1740.-1742.” (hrvatski). Janko Belaj & Marija Mirković. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-08. Pristupljeno 21. 02. 2012.
- ↑ „10. Mostra Internazionale d'Arte Cinematografica” (talijanski). la Biennale di Venezia. Arhivirano iz originala na datum 2013-07-04. Pristupljeno 21. 02. 2012.