Crkva sv. Duha u Splitu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Crkva sv. Duha u Splitu, srednjovjekovna crkva smještena u sjeverozapadnom dijelu povijesne gradske jezgre. Pripadala je većem građevinskom sklopu čiji se ostaci danas naziru. Doživjela je brojne arhitektonske preinake, naročito u doba gotike.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Crkva je podignuta još u 11. stoljeću u predromaničkom stilu, na mjestu ranije jednobrodne crkvice s polukružnom apsidom. U crkvi su sačuvana dva reljefa iz razdoblja romanike koji prikazuju Isusa Krista. Jedan se nalazi na luneti dvorišnog portala, a drugi na zapadnom zidu crkve.

Do 1342. godine grad se proširio prema zapadu i svojim zidinama obuhvatio i područje crkve. Po imenu crkve nazvana je cijela gradska četvrt što govori o njenoj važnosti, a tu je imala sjedište jedna od najpoznatijih gradskih bratovština.

U 14. stoljeću crkva sv. Duha je temeljito pregrađena i proširena. Tako je brod crkve produžen u doba rane gotike prema istoku za 1,75 metara i sagrađena je nova četvrtasta apsida koju natkriva prelomljeni svod. Građevina je, također, dograđena i u visinu.[1]

U crkvi se čuva i barokni pozlaćeni tabernakul nepoznatog umjetnika, a u njoj se nalazi i nadgrobni spomenik splitskog umjetnika Andrije Alešija (1425.-1505.).

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Piplović, Stanko (2011.), Arhitektonski razvoj sakralnog sklopa sv. Duha u Splitu, Prostor, 1[41], 18.-29.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Piplović, Stanko (2011.), Arhitektonski razvoj sakralnog sklopa sv. Duha u Splitu, Prostor, 1[41], 18.-29.

Venjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]