Coordinates: 45°19′36″N 14°26′43″E / 45.326553616653°N 14.445224404335°E / 45.326553616653; 14.445224404335

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (razvrstavanje).
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci
Lokacija Rijeka
Koordinate 45°19′36″N 14°26′43″E / 45.326553616653°N 14.445224404335°E / 45.326553616653; 14.445224404335
Religija katoličanstvo
Glavni oltar u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Crkva Uznesenja Marijina, zvana Duomo ili Zborna crkva u Rijeci. Smještena je na kraju Užarske kale (Cale dei Canapini), nekad glavne prometnice u Starom gradu (Zitavecia).

Povijest[uredi | uredi kod]

Crkva je prvotno izgrađena u ranom srednjem vijeku na ruševinama rimskih termi. Majstor Juraj iz Zadra obnovio je 1442. postojeću trobrodnu baziliku i povisio joj glavni brod. Crkva je popravljena i nakon mletačkog razaranja Rijeke 1509. godine.

Ponovno je iz temelja obnovljena 1695. godine, a između 1716. i 1726. obitelj Orlando, kranjski plemići i riječki patriciji, dograđuju prostrano svetište usred kojega je njihova grobnica.

Glavni oltar je djelo Mislejeve ljubljanske radionice, a četiri kipa svetih Simona, Ane, Margarete i Antona djela su uglednog padovanskog skulptora Jacopa Contiera. Strop svetišta ukrašen je kvalitetnim baroknim štukaturama. U osam bočnih kapela smješteni su višebojni mramorni oltari, koje su izradili barokni kipari Pasquale Lazzarini, Antonio Michelazzi i Sebastiano Petruzzi u XVIII. stoljeću. Oltarne pale djela su slikara Ivana Frane Gladiha (Predaja ključeva, 1640.), Valentina Metzingera (sv. Filip Nerej, 1753., sv. Anton, 1750.), a riječki slikar Ivan Simonetti kopirao je u XIX. stoljeću Tizianova djela "Uznesenje" za glavni oltar i "Sv. Ivana Krstitelja" za istoimeni oltar.

Zidove u unutrašnjosti crkve oslikao je poznati talijanski dekorativni slikar Augusto Pagliarini 1932. godine, a kao motiv je uzeo štukature u svetištu. Na inicijativu i po sugestiji Andrea Ljudevita Adamića, gradski arhitekt Joseph Storm izradio je 1824. godine projekt za današnje pročelje, u koje je ukomponirao gotičko-renesansnu prozorsku ružu datiranu u 1516. godinu. Skulpture na zabatu postavljene su 1890. godine.

Ispod sadašnjeg poda, načinjenog 1901. godine, nalazi se 75 grobnica srednje dubine do 2,5 m. Kamene ploče s tih grobnica uzidane su u vanjski sjeverni zid crkve, a njihovi natpisi povijesna su svjedočanstva o riječkom stanovništvu.

Kosi toranj[uredi | uredi kod]

Uz crkvu je zvonik, samostalna građevina u podanku koje je uzidano kamenje iz rimskih ruševina. Datiran je iznad luka ulaznih vrata 1377. godinom. Ložu za zvona s gotičkim otvorima, zvonik je dobio u vrijeme obnove crkve koncem XV. stoljeća. Zvonik, je prema mjerenjima iz 1920. godine, nagnut za 40 cm i nazvan je Kosi toranj.

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvor[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Radmila Matejčić: Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas, Rijeka, 2007. (ISBN 978-953-219-348-0)
  • Radmila Matejčić: "Barok u Istri i Hrvatskom primorju", u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci