Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Travniku

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Crkva Uspenja presvete Bogorodice

Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Travniku je crkva Srpske pravoslavne crkve (Mitropolija dabrobosanska), smještena na području opštine Travnik u Bosni i Hercegovini.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 9. do 12. februara 2010. godine donijela je odluku da se crkva proglasi za nacionalni spomenik BiH. Ovu odluku Komisija donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća).[1] Nacionalni spomenik se sastoji od crkve sa zidnim slikama i pokretnom imovinom koju čine ikonostas sa 38 ikona i 13 samostalnih ikona, zidom porte, te objekat nekadašnje Prve srpske škole u Travniku.

Historija[uredi | uredi kod]

Podignuta je 1854. godine, uz odobrenje osmanske uprave, na zemljištu poklonjenom od strane veleposjednika Šemsibega Ibrahimpašića – Kukavčića, neposredno nakon prebacivanja sjedišta bosanskih namjesnika iz Travnika u Sarajevo, koje se odigralo 1850. godine. Nije poznato ko je bio njen projektant ili graditelj, a nisu sačuvani ni podaci o detaljima gradnje.

Pored crkve podignuta je osnovna škola pod mazivom Prva srpska škola. Njena gradnja je završena oko 1870. godine. Izgrađena je uz odobrenje Safet-paše, koji je i sam dao materijalni doprinos gradnji. Nova srpska škola je 1903. godine preselila u tek završeni objekat „Fufićeve zaklade,“ odnosno u današnju Muzička škola u TravnikuMuzičku školu, a stara škola je dobila namjenu parohijalnog doma.

Godine 1911. izvršena je nadogradnja crkve, a 1923. godine izliveno je crkveno zvono u Splitu i postavljeno je u zvonik.

Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata crkva i škola nisu značajnije oštećeni. Tokom posljednjeg rata u BiH (period 1992-95) u crkvi nisu vršene vjerske aktivnosti, a crkva je oštećena. Godine 2000. izvršeni su radovi redovnog održavanja i manje popravke, neposredno prije ponovnog stavljanja crkve u službu. Godine 2007. izvršena je izmjena crijepa limenim pokrivačem.

Prva srpska škola ponovo je stavljena u službu vjernika, a nekadašnja škola postaje nužni smještaj za socijalno ugrožene stanovnike Travnika.

Opis[uredi | uredi kod]

Pripada tipu jednobrodnih crkvi sa zvonikom, zidanih kamenim blokovima. Ima pravougaonu osnovu dimenzija, 18,00m x 11,20m. U osovini crkve, koja je orijentisana u pravcu istok- zapad, sa zapadne strane, nalazi se zvonik dimenzija 2,60m x 2,60m, tako da ukupna dužina crkve, računajući i zvonik, iznosi 20,60m. Sa sjeverne i južne strane zvonika nalazi se po jedna sporedna prostorija identične širine zvonika i dužine od 4,30 m gdje su smješteni crkvena kancelarija i predulaz zvonika i galerije, s kojima je prostorija povezana drvenim stepenicama. Obje sporedne prostorije imaju zasebne ulaze, sa zapada, odnosno juga, i odvojene su zidom od prizemnog dijela zvonika.

Ukupna visina crkve do sljemena iznosi 10,60m, a visina zvonika iznosi 19,90m.

U crkvi se čuvaju vrijedne ikone i rukopisne knjige iz 17. i 18. Vijeka. Ikonografski program na zidovima naosa crkve oslikao je Roman Petrović u periodu između 1927. do 1940. godine. Roman Petrović je jedan od najznačajnijih predstavnika avangardnih tendencija (s posebnim naglaskom na ekspresionizam) u Bosni i Hercegovini i istaknuti član grupe Četvorica. Njegova sakralna umjetnost je spoj vizantijske tradicije i likovnih inovacija prvih decenija XX vijeka. Zidne slike su u izuzetno lošem stanju. One uz ikonostas su, zbog masovnog otpadanja boje, gotovo nepovratno izgubljene.

Osim zidnih slika koje su dio živopisa zidovi su u cjelosti ukrašeni geometrijskim i floralnim ornamentom. Boje, plava kojom je oslikana pozadina, zlatno-žuta kojom su naslikane zvijezde i crveno-smeđa kojom su oslikani ornamenti, zbog nanosa čađi i prašine izgubile su živost. Postoji mogućnost da su ornamentisani zidovi dio prvobitne zidne dekoracije.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Travniku”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017. [mrtav link]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Glas srpski, Grad Banja Luka, Banja Luka, 2002.