Crkva Svete Trojice (Banja Luka)
| Hram Svete Trojice u Banjoj Luci | |
 | |
| Naziv crkve | Hram Svete Trojice |
| Lokacija | Banja Luka  Republika Srpska |
| Izgrađena | 1969. |
Crkva Svete Trojice ili hram Svete Trojice je crkva koja se nalazi u Banjaluci u Aleji Svetog Save (u blizini Gradskog stadiona).
Planovi o gradnji[uredi | uredi kod]
Ivan Franjo Jukić i ruski konzul Aleksandar Giljferding između 1840. i 1860. su napravili spisak o bogomoljama pravoslavnih vjernika u Banjaluci. Jukić je rekao da na području Rebrovca ima "nešto drvene, unutra prazne 'rišćanske zgrade koju Banjalučani vlaškom crkvom nazivaju". Giljferding 1857/58 u svom sažetom, ali jezgrovitom opisu kritikuje: "Na sramotu banjalučke čaršije i trgovačkog staleža, nema pravoslavne crkve. Ide se na molitvu u selo udaljeno jedan sat od grada. Tamo je prošlog vijeka podignuta crkva u siromašnoj kolibi". Neki govore da se ta crkva nalazi u selu Kola, što je pogrešno, jer je ona udaljena više od jedan sat pješačenja. To je ustvari, crkva na Rebrovcu.
Kritička opaska Giljferdinga nije bila na mjestu, uprkos činjenici da je izrekao vrlo povoljnu ocjenu o vjernicima pravoslavne vjere, jer je rekao: "Mada ih ima malo, hrišćani, specijalno pravoslavni, najaktivniji i najveći su dio stanovništva grada Banja Luke. Mjesna trgovina je većim dijelom u njihovim rukama. Ranije u gradu nije bilo pravoslavaca,.
Ovamo su se doselili u novije vrijeme. To su većinom doseljenici iz Hercegovine i trebinjskog kraja." Pošto je i sam konstantovao da u gradu ima sedamdeset pravoslavnih kuća, ali i da je u gradu "nedavno osnovana hrišćanska škola, u kojoj zajedno uče pravoslavci i katolici", pitanje je da li stoji takva oštra kritika zbog nepostojanja pravoslavne vrkve u gradu. Naime, relativan je pojam u bogatstvu banjalučkih trgovaca. Sigurno ni svih sedamdeset pravoslavnih kuća nisu bile trgovačke, niti su imali toliko bogatstva da i pored škole finansiraju novac za izgradnju crkve.
Zna se da je u vrijeme boravka Vase Pelagića kada je otvorena bogoslovija (1866.) postojala mala crkva zvana "ćelija" a da je sedamdesetih na "crkvištu" postojala pravoslavna crkva, koja je izgorjela u ustanku.
Kada su 1878. u Bosnu ušli Austrougari, podignuta je privremena crkva na crkvištu gdje je spaljena crkva u ustanku. Austrijanci su pitali Srbe da izgrade jednu lijepu crkvu u Banjaluci, ali su Srbi to odbili. 1912. je obrazovan odbor za izgradnju crkve, međutim, počeli su ratovi, a gradnja je odgođena. 1922. je formiran novi odbor, i počela su pripremanja za gradnju Saborne crkve koja je trebala zamijeniti parohijsku: "Sošestvija Svetog Duha". Početkom aprila 1924. je prikupljeno 4.952.000 dinara. [1]
Izgradnja, osveštanje i rušenje[uredi | uredi kod]
Iako je rečeno da će trasiranje biti u septembru 1925. polovinom maja još nije bilo odlučeno gdje će se graditi crkva (na starom crkvištu ili na vakufskom zemljištu-pored hotela "Bosne"). To pitanje gradnje je dugo potrajalo. Banjalučke novine su pisale da će crkva biti građena kod hotela "Bosne". Počele se govoriti da će ipak crkva biti građena na starom crkvištu, zato što se kod hotela trebao graditi spomenik kralju Petru I Karađorđeviću. Ipak je odlučeno da se crkva gradi na novom zemljištu. Za arhitektu je izabran Dušan Živanović. Gradnja je počela u novembru.
Hram je sagrađen 1928. Iste godine 15. septembra, na dan proboja Solunskog fronta, u crkvi je prvi put održana služba.
Banjalučkke "Vrbaske novine" su pisale: "Spoljašnji dio crkve dovršen je još 1928. godine. U tako nedovršenoj crkvi, bogosluženja su obavljana sve do januara 1938. godine. Pošto su u međuvremenu prikupljana potrebna sredstva, prodajom zgrade kafana "Balkan", te zgrade bogoslovije, koja je poslije ukidanja pretvorena u osnovnu školu-na njihovim mjestima podignuta je zgrada Banske uprave Vrbaske banovine, današnja zgrada opštine, za što je banjalučka srpsko-pravoslavna crkvena dobila vrlo solidno obeštećenje, odlučeno je da se pristupi konačnom dovršenju Saborne crkve. Već početkom februara 1938. su počeli unutrašnji radovi, a izrada medaljona i ikona povjerena je grupi Zograf".
Crkva Svete Trojice se prvobitno nalazila u centru Banja Luke, između Banskog dvora i zgrade opštine Banja Luke, gdje se danas nalazi Hram Hrista Spasitelja. Izgrađena je između dva svjetska rata, za vrijem bana Svetislava Tise Milosavljevića i mitropolita Vasilija. Gradnja je počela 1925.. a svečano je otvorena 1929. Osvećena je na Spasovdan 1939.[2][3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ http://www.znanje.org/i/i25/05iv01/05iv0126/saborna_crkva.htm
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-12-16. Pristupljeno 2013-07-14.
- ↑ http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=416328&page=2
