Crkva Gospe od Pojišana u Splitu
|
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Split |
| Godine izgradnje | 10. stoljeće |
| Religija | Rimokatoličanstvo |
| Patron | Majka Božja |
Crkva Gospe od Pojišana je poznato marijansko svetište i zavjetna crkva u Splitu, a prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Smještena je na brežuljku iznad uvale Bačvice na predjelu Pojišan, istočno od gradskog središta. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu.[1]
Povijest[uredi | uredi kod]
Svetište na Pojišanu datira iz 10. stoljeća, a zavjetna crkva spominje se još 1260. godine[2][3] Crkva je, kroz stoljeća, nekoliko puta proširivana. Godine 1607. splitski knez i kapetan Martin Bondumerio u potpunosti je obnovio crkvu u čast Blažene Djevice Marije. Međutim, kako ise prostor kasnije pokazao neadekvatnim, proširena je 1761.-1772. godine i u nju je smješten najveći barokni oltar u gradu (1794.). Dana 6. ožujka 1909. svetište je povjereno na čuvanje franjevcima kapucinima, koji su uz njega 1911. podignuli samostan. Samostan je proširen 1938. godine brigom ondašnjeg gvardijana fra Pavla Ivakića.
Župu Gospe od Pojišana osnovao je 28. svibnja 1944. godine biskup Kvirin Klement Bonefačić (1923.-1954.) i povjerio je kapucinima. Župa danas broji oko 10.000 župljana, a obuhvaća dijelove kotara Bačvice, Gripe i Lučac. Svetište posjeduje mehaničke orgulje koje je ugradio slovenski graditelj Franz Jenko 1962. godine. Župa Gospe od Pojišana je 2009. godine proslavila 100 godina od dolaska braće kapucina u ovo svetište i 65. godina postojanja župe. Godine 2010. zajedno sa svim franjevcima, a osobito kapucinima, slave 400 godina prisustva braće kapucina u Hrvatskoj. Danas župu vodi fra Anto Pervan uz pomoć gvardijana fra Mirka Varge-Ljubića i kapelana fra Drage Vrhovca.[4]
Čudotvorna slika Gospe od Pojišana[uredi | uredi kod]
Čudotvorna slika Gospe od Pojišana je u davnim vremenima često donošena u grad kako bi ga štitila od raznih nedaća i opasnosti (ratovi, epidemije, suša, glad). Tako je zabilježeno da je pred njom skinuta zastava Mletačke Republike kada ju je Napoleon ukinuo 1797. godine. Pred njom je 1715. godine proslavljen prestanak turske okupacije Sinja, a tijekom vremena i većina jubileja i događaja.
Prema jednoj legendi, čudotvornu ikonu, naslikanu na drvu, našao je Poljičaninu, na mjestu gdje je sadašnje svetište. Od tada su je i Poljičani smatrali svojom zaštitnicom, te joj redovito hodočastili. Gospi od Pojišana i danas dolaze potrebni njezina zagovora, a procesija na Velu Gospu okupi tridesetak tisuća građana, dok ih barem još toliko u dane oko blagdana pohodi svetište. Ostala slavlja su na blagdan Gospe od Karmela (16. srpnja), svetog Leopolda Mandića (12. svibnja) i svetog Nikole biskupa (6. prosinca), kad svetište pohode brojni pomorci i njihove obitelji.
Godine 1904. pred pojišanskim je svetištem i Gospinom slikom biskup Filip Frano Nakić (1889.-1910.) s tisućama građana posvetio Split i Biskupiju splitsko-makarsku nebeskoj Majci i Kraljici. Osobito su je štovali pomorci, pozdravljajući je počasnim topovskim salvama pri uplovljavanju u luku, a svetište su ispunili maketama i slikama brodova spašenih u oluji zagovorom Zvizde mora. Pored velikog srebrnog prijestolja, načinjenog u Veneciji od zavjetnih darova, Splićani su darovali svojoj Kraljici zlatnu i srebrnu krunu.[5]
