Confessions of a Nazi Spy

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Confessions of a Nazi Spy
kino-poster iz 1939. godine
RežijaAnatole Litvak
ProducentHal B. Wallis
Jack L. Warner
Robert Lord
ScenarioMilton Krims
John Wexley
Predložaknovinski članci; autor:
Leon G. Turrou
UlogeEdward G. Robinson
Francis Lederer
George Sanders
Paul Lukas
MuzikaMax Steiner (van špice)
FotografijaSol Polito
Ernest Haller
MontažaOwen Marks
DistribucijaWarner Bros.
Datum(i) premijere
6. 5. 1939 (1939-05-06)
Trajanje104 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet1,5 mil. USD

Confessions of a Nazi Spy (sh. Ispovijesti nacističkog špijuna) je američki crno-bijeli špijunski film snimljen 1939. godine u režiji Anatolea Litvaka, poznat kao prvi hollywoodski eksplicitno antifašistički odnosno anti-nacistički film. Radnja je inspirirana stvarnim događajima, odnosno novinskim člancima u kojima je Leon G. Turrou, agent FBI, opisivao aktivnosti svoje službe usmjerene protiv špijuna nacističke Njemačke 1930-ih u SAD. Naslovni lik, koji u filmu tumači Francis Lederer, je mladi nezaposleni Amerikanac njemačkog porijekla koji je zbog ekonomske krize prihvatio nacističku ideologiju i pridružio se špijunskoj mreži čijeg organizatora tumači Paul Lukas. Radnja prikazuje kako agent FBI, čiji lik tumači Edward G. Robinson, spretnom psihološkom manipulacijom uspijeva potaknuti mladića da oda svoje drugove.

Film je snimljen nedugo prije izbijanja drugog svjetskog rata, u kome su SAD prvih godina bile neutralne. Jack Warner, šef studija Warner Bros., je, s druge strane, inzistirao da se film snimi zbog vlastitih antifašističkih uvjerenja, a nasuprot šefova drugih studija koji su se brinuli da otvoreno suprotstavljanje nacističkoj Njemačkoj riskira njihov pristup lukrativnim evropskim tržištima. Kao glumce i članove ekipe je angažirao veliki broj Jevreja i antifašista, koji su, poput režisera Litvaka, bili prisiljeni napustiti Njemačku poslije Hitlerovog dolaska na vlast 1939. godine.

Iako je Confessions prošao cenzuru hollywoodskog Breenovog ureda, tradicionalno sklonog priječiti eksplicitno političke sadržaje u filmovima, izazvao je kontroverze, s obzirom na široko rasprostranjeni izolacionizam u američkoj javnosti. Nacistička Njemačka ga je odmah zabranila, kao i niz fašističkih država, ali je također zabranjivan u brojnim neutralnim zemljama Latinske Amerike i Evrope čije su vlade nastojale održati dobre odnose sa Trećim rajhom. 1940. je izdana verzija sa dodatnim scenama, koje su opisivale pad Francuske te sugerirale kako je to posljedica rada njemačke odnosno nacističke pete kolone. Godine 1945. je dijelove filma Frank Capra umontirao u War Comes to America, posljednji film iz svoje znamenite dokumentarne serije Why We Fight.

Uloge[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]