Kompaktni disk
CD je skraćenica za Compact Disc (kompaktni disk). CD je optički zapis koji je razvijen u kasnim 1970-tim godinama i prvotno je služio samo kao medij za muziku, kasnije se medij razvio za spremanje podataka na računaru, tako da je danas standardni dio računara. Pojavom DVD-a 1996. dobili smo novi standard koji na mediju iste veličine (120 mm) čuva sadržaj 6 ili više CD-ova, pa se s padom cijena uređaja i medija može očekivati zamjena CD-a s DVD-ovima u svijetu računara.
Historija razvoja i upotrebe[uredi | uredi kod]
CD kao proizvod razvili su zajedno Philips i Sony, Philips je osmislio proizvodni proces (idejno baziran na Laserdisc-u, koji se nije proslavio s medijima promjera 18-30 cm), a Sony je usavršio korekciju grešaka pri čitanju CD medija, čime je proizvod bio spreman za tržište. Masovna proizvodnja je krenula 1982. godine.
Principi[uredi | uredi kod]
CD je okrugli plastični disk promjera 120 mm i debljine 1.2 mm. Osim tog uobičajenog formata koji po standardu čuva 650 MB podataka ili* mp3 Arhivirano 2010-10-17 na Wayback Machine-u 74 minute glazbe ("produžena" verzija je 700 MB i 80 minuta), postoji i manji format promjera 80 mm (mini-CD). Ponekad se može vidjeti mini-CD izrezan u formatu posjetnice, izrađen u prezentacijske svrhe.
Vrste medija[uredi | uredi kod]
- CD-DA
- CD-ROM (Compact Disk Read Only Memory) CD-ROM koristimo za čitanje podataka (podaci se snimaju u tvornici)
- CD-ROM/XA
- CD-I
- CD-R (Compact Disk Recordable) CD-R koristimo za čitanje i pisanje podataka (svaki korisnik koji ima CD-R uređaj i odgovarajući medij može i zapisati podatke na njega - jednokratno)
- CD-RW (Compact Disk ReWritable) CD-RW koristimo za čitanje i pisanje podataka - višekratno
Standardi[uredi | uredi kod]
Organizacija koja proglašava i usaglašava standarde za optički zapis je Optical Storage Technology Association (OSTA).
Standardi zapisa
