Ciudad de la Paz (Ekvatorska Gvineja)
Ciudad de la Paz | |
|---|---|
grad | |
| Koordinate: 1°35′20″N 10°49′21″E / 1.588889°N 10.8225°E | |
| Država | Ekvatorska Gvineja |
| Oblast | Đibloho |
| Okrug | Ciudad de la Paz (Oyalá) |
| Uprava | |
| • Gradonačelnik | Florentino Ncogo Ndong |
| Površina | |
| • Ukupno | 81,5 km² |
| Nadmorska visina | 454 m |
| Stanovništvo (2022) | |
| • Ukupno | 2,000 |
| • Gustina | 0/km² |
| Vremenska zona | UTC+1 |
Ciudad de la Paz (dosl. "Grad Mira"; ranije Đibloho ili Ojala) je glavni grad Ekvatorijalne Gvineje, koji je 2. januara 2026. zvanično zamijenio Malabo.
Počevši od 2008. lokalna politička scena počela je razmatrati zamisao da se dotadašnja prijestolnica Malabo zamijeni novim gradom. Malabo se naime nalazi na otoku Bioko, odvojenom od kontinenta, te mu se stoga teško pristupa kopnom (moguće je samo zračnim ili pomorskim putem). To podrazumijeva visoke logističke troškove, ovisnost o izoliranom otočnom području i stanovitu stratešku ranjivost. Tu je i nastojanje da se preuredi unutarnja politička geografija i smanji historijska, trgovačka i politička težina Malaba kako bi se kontinentalnim krajevima dalo novo značenje te stvorio središniji pol moći. Riječ je o najambicioznijem pothvatu uprave Teodora Obianga.
Ciudad de la Paz u planovima je predviđena kao buduće sjedište predsjednika, vlade, uprave, policije i vojnog vrha. Grad je bio zamišljen da primi između 160.000 i 200.000 stanovnika na području od 81,5 km2. Godine 2013. dovršeni su golf-teren, univerzitet, luksuzni hotel i autocesta sa šest prometnih traka. Među ostalim predviđenim radovima nalaze se vladine zgrade, financijska četvrt i stambene zone. Tri mosta i više autocesta dovršeni su ili su u izgradnji. Ostvaren je i spoj grada s novom zračnom lukom Mengomeyen. Financiranje izgradnje osigurano je putem AICEP Portugal Global. Arhitektonski projekti potječu iz portugalskog studija. U radovima su sudjelovale i Kina, Poljska, Brazil i Sjeverna Koreja. U izgradnju je uključeno više međunarodnih divova. U upravljanju planiranjem cesta, autocesta i urbane mreže sudjeluju CSCEC, Vinci SA i Egis Route; za perimetralnu autocestu zadužen je ARG; za mostove Bouygues, Besix, Vinci SA i General Works; za zgrade CSCEC i Piccini; za unverzitet Unicon; za regionalni parlament Summa; za predsjedničku palaču Seguibat; za ministarijske zgrade CSCEC. Ciudad de la Paz je utemeljen 2015. godine kao gradski okrug u pokrajini Wele-Nzas, a od 2017. je služio kao upravno sjedište Đibloha, najnovije pokrajine Ekvatorijalne Gvineje, te se nalazi u blizini mjesta Mengomeyén. Godine 2017. grad je službeno nazvan Ciudad de la Paz ("Grad Mira"). Naselje je osmislio portugalski arhitektonski ured FAT.[a] Predviđa se da će imati oko 200.000 stanovnika, novo zdanje Parlamenta, više predsjedničkih vila te površinu od 8.150 hektara. Procjene konačnog broja stanovnika revidirane su s početne vrijednosti od 65.000 na predviđanje između 160.000 i 200.000. Prema FAT-u, projekt Djibloho "spaja modernost i poštovanje kulturnih korijena zemlje, promičući lokalni identitet i bogatstvo ekosustava u kojem djeluje, dajući prednost održivosti u najrazličitijim vidovima", ističući pritom da "ovaj projekt ima za cilj stvoriti prvu svjetsku prijestolnicu u potpunosti ovisnu o obnovljivoj i održivoj energiji".
Izgradnju nove prijestolnice kritizira CPDS (ljevica), oporbena strana predsjedniku Teodoru Obiangu (PDGE, populistička desnica), koji je bio glavna pokretačka snaga pothvata. Vlada Ekvatorijalne Gvineje počela se seliti u grad početkom 2017.
Dana 2. januara 2026. dekret Predsjedništva Republike službeno ju je proglasio državnom prijestolnicom.
Položaj planiranoga grada odabran je zbog lake dostupnosti i blagoga podneblja. Grad se nalazi na kopnu, za razliku od Malaba, koji leži na otoku Bioko. Ciudad de la Paz nalazi se između luke Bate i grada Mongoma, svega dvadesetak kilometara od zračne luke Mengomeyén, u do tada nenaseljenoj regiji prekrivenoj džunglom. Ipak, njezin je položaj izabran ne samo zbog lakog pristupa i povoljnog podneblja, nego i zbog veće središnjosti i boljeg nadzora nad teritorijem.
Ciudad de la Paz ima tropsku klimu koja se nalazi na razmeđu između tropske monsunske klime i tropske savanske klime. Ima obilne godišnje oborine, prosječno 2.142 milimetara na godinu, što podupire bujne kišne šume u okolici. Kišna sezona je izrazito duga, proteže se kroz deset mjeseci u godini, od septembra do juna, dok kratka i blago svježija sušna sezona obuhvaća preostala dva mjeseca, juli i august. Ujedno postoji i zamjetno sušniji, premda još uvijek vlažan, razmak tijekom decembra i januara. Temperature ostaju vrlo tople tijekom cijele godine, premda niže nego što bi se moglo očekivati u drugim krajevima s istom klimom, osobito uzimajući u obzir blizinu ekvatora.
| Klimatološki medijani za Ciudad de la Paz | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Mjesec | jan-sij | feb-velj | mar-ožu | apr-tra | maj-svi | jun-lip | jul-srp | aug-kol | sep-ruj | okt-lis | nov-stu | dec-pro | godina |
| Srednji maksimum (°C) | 27,7 | 28,2 | 28,4 | 28,2 | 27,8 | 26,4 | 25,2 | 25,6 | 26,3 | 26,9 | 26,9 | 27,1 | 27,1 |
| Srednja dnevna (°C) | 23,1 | 23,2 | 23,2 | 23,3 | 23,1 | 22,2 | 21,1 | 21,2 | 21,9 | 22,3 | 22,4 | 22,9 | 22,5 |
| Srednji minimum (°C) | 18,5 | 18,3 | 18,1 | 18,4 | 18,4 | 18,0 | 17,0 | 16,9 | 17,6 | 17,8 | 17,9 | 18,7 | 18,0 |
Prema najnovijim procjenama, Ekvatorijalna Gvineja ima 1.795.834 stanovnika,[1] od kojih 297.000 živi u Malabu[1] (nekadašnja "Santa Isabel"), dok 530.000 živi u Bati.
Ciudad de la Paz doslovno na španjolskome znači "Grad Mira" ili "Mirgrad". Raniji naziv naselja je bio Đibloho (originalnim pravopisom: Djibloho) ili Ojala (originalno: Oyala).
U svijetu postoji više gradova koji su nastali ili su preimenovani kao "gradovi mira", na primjer Mirgorod (Poltavska oblast, Ukrajina), La Paz (Bolivija), Dar es Salaam (Tanzanija), Madinat al-Salam (Sirija), no valja također uočiti da je Madinat al-Salam bio stari arapski epitet za Bagdad.
- ↑ FAT – Future Architecture Thinking, portugalski arhitektonski ured.
- ↑ 1,0 1,1 „Equatorial Guinea – The World Factbook”. cia.gov. 14. 1. 2026. Pristupljeno 17. 1. 2026.
