Cipriano Castro
| Cipriano Castro | |
|---|---|
 | |
| Mandat 20. listopada 1899. – 19. prosinca 1908. | |
| Zamjenik | Juan Vicente Gómez |
| Prethodnik | Ignacio Andrade |
| Nasljednik | Juan Vicente Gómez |
| Rođenje | 12. listopada 1858. Capacho, Venezuela
|
| Smrt | 4. prosinca 1924. San Jose, Portoriko
|
| Supružnik | Zoila Rosa Martínez |
| Zanimanje | časnik |
Potpis
| |
 | |
José Cipriano Castro Ruiz (Capacho, 12. listopada 1858. – San Juan, 4. prosinca 1924.) bio je venezuelanski časnik i političar, koji je od 1899. do 1908. godine bio predsjednik Venezuele. Na vlast je došao pučem, a istu je zadržavao vladajući kao diktator uz snažnu represiju koja je izrodila snažnu opoziciju njegovom režimu. Zbog brojnih vanjskopolitičkih kriza, izgubio je i podršku Sjedinjenih Država te je 1908. godine svrgnut u odsustvu od strane svog najbližeg suradnika, Juana Vicentea Gómeza.
Castro je rođen u obitelju farmera Joséa Carmena Castra i njegove supruge Pelagije Ruiz. Nakon školovanja u rodnom mjesti te obližnjem San Cristóbalu, Castro je otišao u sjemenište u Kolumbiji, međutim je ubrzo odustao od školovanja i vratio se u Venezuelu. Tu je radio različite poslove (urednik novina, voditelj svratišta), a sredinom 80-ih godina je upoznao i svoju buduću suprugu, Rosu Zoilju Martínez, netom nakon što je pušten iz zatvora, gdje je boravio zbog sukoba s lokalnim svećenikom. Diveći se Bolívaru i Napoleonu, Castro se tokom 1886. godine pridružio vojsci koja se borila protiv vladinih snaga; tu će upoznati svog kasnijeg suradnika u dolasku na vlast, Juana Vicentea Gómeza. Nakon što je stekao čin generala, Castro se počeo sve snažnije aktivirati u politici svoje rodne provincije, Táchire, te je ubrzo postao njezin guverner. Ipak, nakon svrgavanja centralne vlasti u Caracasu 1892. godine, Castro je smijenjen i protjeran u Kolumbiji.
Tamo će se obogatiti ilegalnom trgovinom stokom i regrutirati osobnu vojsku, koja će mu biti esencijalna prilikom puča u skorom periodu. Castro je zapravo koristio val nezadovoljstva koji je zahvatio dobar dio stanovništva Venezuele te je, u vrlo kratkom roku, svoju osobnu vojsku pretvorio snažnu nacionalnu vojsku, koja je bila ozbiljna prijetnja vlasti u Caracasu. U listopadu 1899., Castro je sa svojom vojskom upao u glavni grad, svrgnuo Ignacija Andradea s mjesta predsjednika i sebe imenovao vrhovnim vojnim zapovjednikom zemlje. Njegova Revolución Liberal Restauradora pretvorila se, vrlo brzo, u organiziranu pljačku i potpuni politički nered, koji je Castru donio epitet "lude sirovine" i "vjerojatno najgoreg od mnogih venezuelanskih diktatora". Njegova je vladavina bila obilježena brojnim ustancima, ubojstvima i slanjima u egzil političkih protivnika, njegovim vlastitim ekstravagandnim životom i ozbiljnim vanjskopolitičkim problemima. Do 1904. godine, Castro je vladao kao diktator, ali je nakon od njega inicirane promjene ustava (1904.) vladao zemljom kao predsjednik; za svoga zamjenika imenovao je Juana Vicentea Gómeza.
Iako je njegova vladavina ostala zapamćena kao jedna od najrepresivnijih i najmanje efikasnih, Castra su vlasti koštali vanjskopolitički problemi. Prvi od njih bila je kriza iz 1902. godine, izazvana Castrovim odbijanjem plaćanja odštete za Venezuelanski rat za nezavisnost prema europskim zemljama. Iako su se Sjedinjene Države uključile u konflikt i podržale Castra, postalo je jasno kako se njegov vanjskopolitički ugled ljulja i kako gubi podršku, posebice nakon što je arbitražni sud zadužen za rješavanje ovog spora većinski presudio u korist europskih sila. Konflikt s Nizozemskom iz 1908. godine koštao ga je i vlasti, kada je Gómez uz podršku američke mornarice iskoristio Castrov odlazak u Pariz na liječenje od sifilisa i preuzeo vlast, čime je efektivno dokinut konflikt s Nizozemskom, ali i Castrova vladavina.
Lutajući Europom, doživio je maltretiranje od strane europskih vođa te je u konačnici otišao za Sjedinjene Države, ali je i od tamo otjeran od strane imigracijskih službi. Sa suprugom se smjestio na Portoriko, gdje je, nakon kovanja serije neuspješnih planova za povratak na vlast, i umro, 4. prosinca 1924. godine. Za to vrijeme, Gómez je preuzeo vlast u zemlji i uveo ju u period najduže diktature u njezinoj historiji, ali koja je bila mnogo učinkovitija u odnosu na onu Catsrovu.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
| Političke funkcije | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Ignacio Andrade |
38. predsjednik Venezuele 20. listopada 1899. – 19. prosinca 1908. |
Slijedi: Juan Vicente Gómez |
