Charles Augustus Howell
| Charles Augustus Howell | |
|---|---|
.jpg) | |
| Biografski podatci | |
| Puno ime | Charles Augustus Howell |
| Rođenje | 10. ožujka 1840. Oporto, Portugal(tada .svg){kind=small} Kraljevina Portugal) |
| Smrt | 21. travnja 1890. London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Uzrok smrti | nerazjašnjen |
| Karijera | |
| Zanimanje | trgovac umjetninama ucjenjivač |
Charles Augustus Howell (Oporto, 10. ožujka 1840. - London, 21. travnja 1890.) je bio trgovac umjetninama i, vjerojatno, ucjenjivač koji je najpoznatiji po tome što je uvjerio pjesnika i slikara Dantea Gabriela Rossettija da iskopa pjesme koje je pokopao sa suprugom Elizabeth Siddal. Njegov tadašnji ugled inspirirao je lik Charlesa Augustusa Milvertona iz istoimene priče Arthura Conana Doylea.[1]
Život[uredi | uredi kod]
Howell je rođen 10. ožujka 1840. u Portu od oca Engleza, Alfreda Williama Howella, i majke Portugalke. Tvrdio je kako je bio potomak portugalske plemićke obitelji te je nosio crvenu lentu "Reda Krista" koju je proglasio naslijeđenim obiteljskim redom.[2] U Britaniju se preselio u mladosti.
Godine 1858., Howell je napustio Britaniju netom prije nego je njegov prijatelj, Felice Orsini, pokušao izvršiti atentat na Napoleona III., što je dovelo do glasina o njegovoj upletenosti. Vratio se 1864. godine.
Howell je bio prijatelji i poslovni agent i Dantea Gabriela Rossettija i Johna Ruskina. Od 1865. do 1868. godine bio je čak i Ruskinov tajnik te je, u tom svojstvu, imao pristup vrlo delikatnim poslovima. To se najčešće odnosilo na Ruskinove diskretne humanitarne donacije. Ipak, Howell se trudio pridobiti potpunu kontrolu nad Ruskinovim financijama.[2] Ipak, nakon izvjesnog vremena, Edward Burne-Jones je nagovorio Ruskina da prekine svaki odnos s Howellom.
Ako je vjerovati Williamu Michaelu Rossettiju, Danteovom bratu, Howell je "sa svojom otvorenošću, pobjedonosnim stavom, neiscrpnom sposobnošću zabavljanja i govora (...) bio nenadmašiv" trgovac. Njegova sposobnosti da iskoristi "hobije i slabosti" svojih klijenata donijela je Rossettiju nekoliko poslova.[3] Howell je 1869. godine osigurao ekshumaciju pjesama što ih je Rossetti pokopao sa suprugom, Elizabeth Siddal. Rossetti je inzistirao da taj događaj ostane u strogoj tajnosti.
Howellov odnos s obitelji Rossetti navodno je puknuo kada je Howell uvjerio svoju ljubavnicu, Rosu Corder, da proizvodi krivotvorene Rossettijeve crteže.[4] Godine 1883., Rosa Corder je rodila Howellovu kći, krštenu kao Beatrice Ellen Howell..[5]
Smrt[uredi | uredi kod]
Howell je umro 21. travnja 1890. pod čudnim okolnostima. Pronađen je u blizini javne kuće u Chelseaju prerezana grkljana i s kovanicom od 10 šilinga u ustima. U to vrijeme, prisustvo kovanice najčešće je označavalo one koji su bili krivi za blaćenje.[1] Izvještaji su nejasno oko toga je li Howell pronađen mrtav ili je umro u bolnici u koju je odveden. Sramota koja bi proizašla iz službene policijske istrage izbjegnuta je kada je kao uzrok smrti navedena tuberkuloza, dok je grkljan prerezan perimortem ili post mortem. U njegovom stanu, policija je našla brojna, uredno posložena pisma visokopozicioniranih ljudi, što je dovelo do brojnih spekulacija.
Ugled[uredi | uredi kod]
Okolnosti Howellove smrti kao i brojne glasine o njegovom nepoštenju i poslovnim prevarama dovele su do zaključka kako je Howell koristio pisma koja je posjedovao kako bi ucjenjivao istaknute ličnosti. Njegovi poznanici iz svijeta umjetnosti bili su podijeljeni. Edward Burne-Jones, Hall Caine i Algernon Charles Swinburne opisali su ga kao pokvarenog oportunista koji bi gazio i preko leševa da ostvari korist za sebe.[6] Drugi umjetnici bili su blaži. Ford Madox Brown ga jest opisao neviđenog lažljivca i luđaka, ali je naglasio njegovu dobrohotnu prirodu, dok ga je James Abbott McNeill Whistler nazvao genijem.[6] Njegova biografkinja, Helen Rossetti Angeli, nije mogla pronaći nikakve dokaze da je doista bio ucjenjivač.[7]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Basbenes, Nicholas A. A Gentle Madness: Bibliophiles, Bibliomanes, and the Eternal Passion for Books, p.15-16."
- ↑ 2,0 2,1 G. G. Williamson, Murray Marks and His Friends, p.118
- ↑ Mike Hepworth, Blackmail: publicity and secrecy in everyday life, Taylor & Francis, 1975, p.55.
- ↑ M. C. Rintoul, Dictionary of real people and places in fiction, Taylor & Francis, 1993, p.521.
- ↑ The Correspondence of James McNeill Whister
- ↑ 6,0 6,1 Helen Rossetti Angeli, Dante Gabriel Rossetti: His Friends and Enemies, p11
- ↑ Helen Rossetti Angeli, Pre-Raphaelite twilight, the story of Charles Augustus Howell, Richards Press, 1954.
