Campylognathoides

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Campylognathoididae)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Campylognathoides
Odljev primjerka Campylognathoides liasicus iz Pittsburgha
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Red: Pterosauria
Natporodica: Campylognathoidea
Kuhn, 1967
Porodica: Campylognathoididae
Kuhn, 1967
Potporodica: Campylognathoidinae
Kuhn, 1967
Rod: Campylognathoides
Strand, 1928

Campylognathoides ("kriva čeljust", Strand 1928) je rod pterosaura otkriven u württemberškim naslagama lijasa (rani toarcij[1]). Prvi primjerak sastojao se od djelića krila. Ostali, bolje očuvani primjerci pronađeni su u holzmadenskom škriljcu, te je na osnovu tih primjeraka Felix Plieninger stvorio novi rod.[2]

Otkriće[uredi | uredi kod]

Friedrich August Quenstedt je 1858. dao naziv novoj vrsti roda Pterodactylus: P. liasicus. Zasnovao ju je na fosilu, holotipu GPIT 9533, koji se sastojao od nekoliko kostiju krila i koji je pronađen u Wittbergu blizur Metzingena u slojevima iz ranog torcija prije oko 180 miliona godina. Naziv vrste odnosi se na lias, litostratigrafsku jedinicu koja pokriva veći dio zapadne Evrope. Quenstedt je smatrao da je identificirao duge kosti zapešća krila i zaključio je da ta nova vrsta stoga nije pripadala nekom od primitivnijih rodova, kao što je dugorepi Rhamphorhynchus.[3]

Trgovački skupljač fosila Bernhard Hauff stariji 1893. je otkrio skelet velikog pterosaura u blizini Holzmadena. Felix Plieninger je 1894. na tom primjerku zasnovao novi rod, Campylognathus. Naziv roda potiče iz grčkog kampylos, "zakrivljen", i gnathos, "čeljust", što se odnosi na zakrivljenu donju čeljust. Nomenklaturni tip je Campylognathus zitteli. Naziv vrste dat mu je u čast Alfreda von Zittela.[4] The holotype is SMNS 9787.

Hauff je 1897. pripremio još jedan primjerak kojeg je 1903. kupio Prirodoslovni muzej Carnegie u Pittsburghu. Taj fosil, CM 11424, zbog svoje potpunosti predstavlja najbolji izvor informacija o tom rodu.

Plieninger je 1901. po prvi put izučio P. liasicusa i otkrio da je Quenstedt pomiješao kost zapešća (koja je u stvarnosti bila kratka) sa korakoidnom kosti, što znači da je u pitanju bio primitivan pterosaur.[5] Plieninger je 1906. prenio P. liasicus i pittsburški primjerak u Campylognathus, mada još uvijek nije uspostavio tačan status bilo kojeg od tri primjerka.[6] Međutim, 1907. je priznao drugu vrstu Campylognathusa, C. liasicus, kojoj je priključen i CM 11424.[7]

Norveški entomolog Embrik Strand tokom 1920-ih je otkrio da je naziv Campylognathus već iskorišten za afričkog insekta Campylognathus nigrensis, rod stjenica koji je dobio naziv 1890. godine. S obzirom na to da je taj naziv već bio zauzet, 1928. je preimenovao pterosaura u Campylognathoides.[8]

Tokom dvadesetog vijeka nova otkrića podigla su broj poznatih primjeraka na oko 12.

Anatomija i hod[uredi | uredi kod]

Restauracija Campylognathoidesa sa hipotetskim oblikom repa

U usporedbi sa svojim istovremenikom iz istih slojeva, Dorygnathusom, njuška ovog roda bila je relativno kratka, mada je lubanja općenito izdužena i mnogo lakše građe. Velike očne duplje, postavljene nisko na lubanji iznad uske jugalne kosti, navele su neke istraživače na špekuliranje da je Campylognathoides imao izrazito oštar vid ili možda čak bio noćna životinja. Stražnji dio lubanje je relativno visok i ravan, sa iznenadnim padom tik ispred očiju. Njuška završava tankim vrhom koji se malo krivi prema gore pri samom kraju. Velik dio njuške zauzimale su duge koštane nosnice. Ispod njih je prisutan malen trougaoni otvor, fenestra antorbitalis.

Slično kao što je i njuška plitka, zubi Campylognathoidesa također su kratki i uopće nisu prilagođeni rezanju ili slični očnjacima kao što je slučaj kod izrazito heterodontnog Dorygnathusa. Kupasti su i zakrivljeni, ali imaju široku osnovu sa vrhom ukošenim iznutra, formirajući oštru i snažnu površinu za rezanje. U gornjoj čeljusti nalaze se četiri prilično razmaknuta zuba u premaksilarnoj kosti, s rastućom veličinom sprijeda prema nazad; četvrti par zuba najveći je. Iza njih, u maksilarnoj kosti, nalazi se deset manjih zuba, koji se postepeno smanjuju. U donjoj čeljusti C. liasicus ima 12 do 14 zuba, a C. zitteli 16 do 19. Najveći ukupni broj je, prema tome, 66.

Lubanja Campylognathoidesa, dio odljeva skeleta u Američkom prirodoslovnom muzeju

Prema istraživanju Kevina Padiana prisutno je osam vratnih pršljenova, četrnaest leđnih, četiri do pet krsnih i do 38 repnih. Osnova repa je fleksibilna, sa oko šest kratkih pršljenova; iza njih se pršljenovi šire i ukrućeni su veoma dugim produžecima, što je omogućavalo repu da funkcionira kao kormilo.[9]

Prsna kost Campylognathoidesa bila je prilično duga, pravougaona koštana ploča, sa kratkom krestom sprijeda, koja se naziva cristospina.[2] Nadlaktica je kratka, ali robusna, sa četvrtastom deltopektoralnom krestom. I podlaktica je kratka, ali je krilo prilično dugo zbog ruke, koja ima kratke kosti zapeća, ali veoma dug prst krila za jednog primitivnog pterosaura; druga falanga je najduža. Pteroidna kost je kratka i robusna.

Malo se zna o zdjelici. Prikupljač fosila 1986. je pronašao dobro očuvan kuk Campylognathoidesa u rudniku škriljca u Braunschweigu. Ta zdjelica, BSP 1985 I 87, pokazala se od naučne važnosti zato što je čašica kuka, prema Wellnhoferu, stajala u božnoj poziciji okrenuta navis, što bi sprječavalo tu životinju da usmjeri noge usprevno kao dinosauri, ptice i sisari. To bi dokazalo da Campylognathoides nije bio u stanju hodati na stražnjim nogama, već da na sve četiri.[10] Takva pozicija tokom hoda potvrđena je i kod ostalih primitivnih pterosaura.[2] Međutim, Padian je 2009. došao na suprotan zaključak, ustanovivši da je uspravna pozicija bila neophodna za postavljanje stopala na tlo i da je, iako je četveronožno kretanje bilo moguće, dvonožan hod bio neophodan za brzo kretanje.[11] To pitanje još uvijek je kontraverzno.

Noge su prilično kratke, a stopala malena. Peti nožni prst, za kojeg se obično smatra da je nosio membranu između nogu, izrazito je kratak za primitivnog pterosaura.

Vrste[uredi | uredi kod]

Naziv je dat trima vrstama roda Campylognathoides:

  • Campylognathoides zitteli (Plieninger, 1894) je nomenklaturni tip.
Veći holzmadenski Campylognathoides, C. zitteli, imao je raspon krila od 1,8 metara.[2]
  • Campylognathoides liasicus (Quenstedt, 1858 [izvorno Pterodactylus liasicus])
C. liasicus je imao raspon krila od gotovo jednog metra, što ga je činilo manjim od holzmadenske vrste, C. zitteli.[2]
  • "Campylognathoides" indicus (Jain, 1974)
C. indicus je opisao Sohan Lal Jain na osnovu djelića čeljusti, ISI R. 48, koji je pronađen u okrugu Chanda u Indiji.[12] Kevin Padian smatra da je ona nomen dubium i da je moguće da se zasniva na fosilu ribe. Činjenica da je formacija Kota, u kojoj je taj primjerak pronađen, naknadno datirana na srednju juru ili kasnije, poništava mogućnost bilo kakve bliske veze s Campylognathoidesom, čak i u slučaju da je u pitanju zaista pterosaur.[13]

Razlika između C. liasicus i C. zitteli je problematična. Plieninger je priznao manju vrstu samo zato što je smatrao da je njen fosil preslabe kvalitete da bi se uspoređivao s ostalim primjercima. Međutim, švedski istraživač Carl Wiman je 1925. godine, izučavajući primjerak UUPM R157, zaključio da bi se te dvije vrste mogle razlikovati na osnovu jedne fundamentalne morfološke razlike: C. zitteli ima proporcionalno mnogo duža krila. Ipak, Padian je 2008. istakao da bi to mogla biti stvar ontogenetskog razvoja, gdje veće jedinke razviju mnogo veća krila kako bi ograničile opterećivanje krila. Ostale razlike, poput većeg broja zuba u donjoj čeljusti i duže njuške i nosnica, pet umjesto četiri kosti krstače, okomitih krstačnih rebara i duže noge mogli bi također biti u povezani s veličinom. Konačni dokaz mogla bi pružiti samo kontinuirana serija rasta, kao što je prethodno učinjeno u slučaju Rhamphorhynchusa i Pterodactylusa. Padian je privremeno nastavio razlikovati dvije vrste, ali je dva primjerka prebacio u C. zitteli (SMNS 51100 i GPIT 24470) zbog njihove veće veličine i morfoloških sličnosti.[14]

Filogenija[uredi | uredi kod]

Plieninger je u kasnijim objavama priključio rod Campylognathus skupini "Rhamphorhynchoidea". Budući da je taj podred parafiletičan skup primitivnih pterosaura koji nisu uvijek međusobno srodni, ta klasifikacija samo naglašava negativnu činjenicu da on nije bio pterodaktiloid. Baron Franz Nopcsa je prvi pokušao pozitivno određenje i 1928. ga priključio potporodici Rhamphorhynchinae unutar porodice Rhamphorhynchidae.[15] After a period in which very little work was done on pterosaur systematics, in 1967 Oskar Kuhn placed Campylognathoides in its own subfamily within the Rhamphorhynchidae, the Campylognathoidinae.[16] Međutim, Peter Wellnhofer je 1974. zaključio da se nalazi niže na filogenetskom stablu, ispod Rhamphorhynchidae.[17] U ranom 21. vijeku ekstenzivne i precizne kladističke analize potvrdile su to. I David Unwin i Alexander Kellner su 2003. uveli kladus Campylognathoididae; prema Unwinovoj terminologiji taj kladus je sestrinski kladus od Breviquartossa unutar Lonchognatha;[18] primijenivši Kellnerovu terminologiju on je najbazalniji ogranak unutar Novialoidea.[19] Materijalne razlike između te dvije pozicije ne postoje.

Prema analizama, Campylognathoides bi bio u bliskom srodstvu sa Eudimorphodonom, s kojim dijeli sličnu lubanju, prsnu i ramenu kost. Padian je 2009. to i potvrdio, mada je također istakao nekoliko primitivnih osobina prisutnih kod Eudimorphodona, a koje Campylognathoides nije imao.[20] Analiza Briana Andresa iz 2010. pokazala je da je Eudimorphodon sa Austriadactylusom formirao vrlo primitivan kladus, što je ostavilo Campylognathoidesa kao jedinog pripadnika Campylognathoididae.[21] Ostale nedavne filogenetske analize potvrđuju te rezultate i ukazuju na to da je Campylognathoides napredniji od svih pterosaura iz trijasa, kao i ranojurskog Dimorphodona i Parapsicephalusa.[22][23] Campylognathoides je najprimitivniji pripadnik skupine Novialoidea, koja se definira kao takson zasnovan na čvoru koji sadrži posljednjeg zajedničkog pretka Campylognathoidesa, Quetzalcoatlusa i svih njegovih potomaka.[24]

Paleobiologija[uredi | uredi kod]

Za Campylognathoides se tradicionalno vezuje ishrana ribom, kao što je slučaj sa većinom pterosaura; u ovom slučaju tom stavu u prilog ide činjenica da su primjerci pronađeni u morskim sedimentima i da je imao vrlo duga krila. Padian je, međutim, predložio da je zbog kratkih, zdepastih zuba idealnih za probadajući ugriz možda bio lovac na malene kopnene životinje.[25] Ekološku nišu specijaliziranog lovca na ribe onda bi ispunjavao Dorygnathus, koji se u tim sedimentima javlja pet puta češće. To nalazište fosila u ranoj se juri nalazilo sjeverozapadno od velikog otoka, Bohemijskog masiva, u plitkom zalivu okeana Tetis.

Vidjeti i[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Barrett, P. M., Butler, R. J., Edwards, N. P., & Milner, A. R. (2008). Pterosaur distribution in time and space: an atlas. Zitteliana, 61-107. [1]
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 "Campylognathoides." In: Cranfield, Ingrid (ed.). The Illustrated Directory of Dinosaurs and Other Prehistoric Creatures. London: Salamander Books, Ltd. Pp. 292-295.
  3. Quenstedt, F. A. (1858). "Ueber Pterodactylus liasicus", Jahrbuch des Vereins vaterländischer Naturkundler in Württemberg, 14:299-336
  4. Plieninger, F. (1894). "Campylognathus Zittelli. Ein neuer Flugsaurier aus dem Oberen Lias Schwabens", Palaeontographica, 41: 193-222
  5. Plieninger, F. (1901). "Beiträge zur Kenntnis der Flugsaurier", Palaeontographica, 48: 65–90
  6. Plieninger, F. (1906). "Notizen über Flugsaurier aus dem Lias Schwabens", Centralblatt für Mineralogie, 10: 290–293
  7. Plieninger, F. (1907) "Die Pterosaurier der Juraformation Schwabens", Palaeontographica, 53: 209-313
  8. Strand, E. (1928). "Miscellanea nomenclatorica Zoologica et Palaeontologica", Archiv fur Naturgeschichte, 92: 30-75
  9. Padian (2009), pp. 100-101
  10. Wellnhofer, P. & Vahldiek, B.-W. (1986). "Ein Flugsaurier-Rest aus dem Posidonienschiefer (Unter-Toarcium) von Schandelah bei Braunschweig", Paläontologische Zeitschrift, 60: 329-340
  11. Padian (2009), p. 103
  12. Jain, S. L. (1974) "Jurassic Pterosaur from India", Journal of the Geological Society of India, 15 (3): 330-335
  13. Padian (2009), p. 98
  14. Padian (2009), p. 71, 105
  15. Nopcsa, F. v. (1928). "The genera of reptiles". Palaeobiologica, 1: 163-188
  16. Kuhn, O. (1967). Die fossile Wirbeltierklasse Pterosauria. Krailling: Oeben-Verlag. 52 pp
  17. Wellnhofer, P. (1974). "Campylognathoides liasicus (Quenstedt), an Upper Liassic pterosaur from Holzmaden — The Pittsburgh specimen", Annals of Carnegie Museum, 45: 5-34
  18. Unwin, D. M. (2003). "On the phylogeny and evolutionary history of pterosaurs". Pp. 139-190 in: Buffetaut, E. and Mazin, J.-M., eds. Evolution and Palaeobiology of Pterosaurs. Geological Society Special Publications 217. Geological Society of London
  19. Kellner, A. W. A. (2003). "Pterosaur phylogeny and comments on the evolutionary history of the group". Pp. 105-137 in: Buffetaut, E. and Mazin, J.-M., eds. Evolution and Palaeobiology of Pterosaurs. Geological Society Special Publications 217. Geological Society of London
  20. Padian (2009), pp. 103-104
  21. Brian Andres; James M. Clark & Xu Xing. (2010). "A new rhamphorhynchid pterosaur from the Upper Jurassic of Xinjiang, China, and the phylogenetic relationships of basal pterosaurs", Journal of Vertebrate Paleontology, 30(1): 163-187
  22. Wang X.; Kellner, A. W. A.; Jiang S.; Meng X. (2009). „An unusual long-tailed pterosaur with elongated neck from western Liaoning of China”. Anais da Academia Brasileira de Ciências 81 (4): 793–812. DOI:10.1590/S0001-37652009000400016. 
  23. Andres, Brian Blake (2010). Systematics of the Pterosauria. Yale University. str. 366.  A preview that shows the cladogram without clade names
  24. Kellner, A. W. A., (2003): Pterosaur phylogeny and comments on the evolutionary history of the group. pp. 105-137. — in Buffetaut, E. & Mazin, J.-M., (eds.): Evolution and Palaeobiology of Pterosaurs. Geological Society of London, Special Publications 217, London, 1-347
  25. Padian (2009), p. 105

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Dinosaurs and other Prehistoric Creatures, edited by Ingrid Cranfield, 2000 Salamander Books Ltd pg 285-286.
  • Quenstedt, F. A. 1858 "Ueber Pterodactylus liasicus", Jahreshefte des Vereins für vaterländische Naturkunde in Württemberg 14, 299–310 & pl. 2.
  • Plieninger, F. 1907 "Die Pterosaurier der Juraformation Schwabens", Paläontographica 53, 209–313 & pls 14–19.
  • Wellnhofer, P. 1974 "Campylognathoides liasicus (Quenstedt), an Upper Liassic pterosaur from Holzmaden - The Pittsburgh specimen", Ann. Carnegpterus. 45 (2), 5–34.
  • Plieninger, F. 1894 "Campylognathus Zitteli, ein neuer Flugsaurier aus dem obersten Lias Schwabens", Paläontographica 41, 193–222 & pl. 19.
  • Jain, 1974, "Jurassic Pterosaur from India", Journal of the Geological Society of India, vol.15, Pt.3 pp. 330–335
  • Padian, K. 2009. The Early Jurassic Pterosaur Dorygnathus banthenis (Theodori, 1830) and The Early Jurassic Pterosaur Campylognathoides Strand, 1928, Special Papers in Paleontology 80, Blackwell ISBN 978-1-4051-9224-8

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]