Byen som kunne ofres

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Byen som kunne ofres
Srebrenica: A Town Betrayed
Režija Ola Flum
Dejvid Hebdič
Producent Fenris Film
Datum(i) premijere
26. april 2011 (2011-04-26)
Zemlja  Norveška
Jezik norveški
engleski
srpskohrvatski

Byen som kunne ofres (sh. Grad koji se mogao žrtvovati) ili Srebrenica: A Town Betrayed (sh. Srebrenica: Izdani grad) je norveški dokumentarni film iz 2011. Film je režirao novinar-istraživač Ola Flum, a u njemu prati novinara-istraživača i vojnika ABiH tokom rata u Bosni Mirzada Fazlića Fazlu, kako istražuje događaje oko Srebrenice.

O dokumentarcu[uredi - уреди | uredi izvor]

Dokumentarac daje drugačiju verziju događaja u Srebrenici, polazeći da je to bio sukob de vojske posle zločina nad Srbima u Kravicama. Autor tvrdi da je se u Srebrenici nije desio masakr već legitimni oružani sukob srpskih snaga sa „muslimanskim odmetnicima“. Muslimani su zločinom u Kravicama izazvali opravdani revolt Srba, a broj srebreničkih žrtava nije 8000 već maksimalno 4000.[1]

Najznačajnije[uredi - уреди | uredi izvor]

Film daje pregled događaja kao što su Zločin u Kravicama, Napad na Višnjicu, krijumčarenje oružja za Armiju BiH, pregovore oko razmeni stanovništva iz Srebrenice i okoline Sarajeva, kao i tezu da je Srebrenica žrtvovana radi političkih ciljeva.

  • U filmu se tvrdi da je na prvom kraćem sastanku Klinton predložio Izetbegoviću holokaust u kome bi se žrtvovalo 5000 Muslimana u Srebrenici a da je Izetbegović to preneo delegaciji Srebreničkih branilaca. Tako da je Srebrenica žrtvovana od strane sopstvene vlade radi političkh ciljeva.[2]
  • Humanitarni konvoji su propuštani od strane Srba u Srebrenicu ali ih je Naser Orić prodavao na crnom tržištu.[2]
  • Mladić je imao na raspolaganju 1600 naoružanih ljudi iz okoline Srebrenice ali ih nije uključio u ratna dejstva zbog nedostatka discipline i moguće osvete za napade Orićevih snaga na srpska sela.[2]

Učesnici[uredi - уреди | uredi izvor]

U filmu su govorili Sefer Halilović, Ratko Nikolić (borac VRS koga su snage Nasera Orića zarobile i mučile), Miša Urošević (snimatelj TV Beograda), Zoran Stanković, Hakija Meholjić (komandir policije u Srebrenici tokom rata), Muhamed Filipović (jedan od osnivača SDA i učesnik više mirovnih pregovora), Huso Salihović (oficir ABiH), Džon Šindler (glavni analitičar CIA u BiH 1996), Esad Sipilović (američki građanin bošnjačkog porekla koji je učestvovao u krijumčarenju oružja) i Torvald Stoltenberg (bivši pregovarač UN).

Reakcije i kontroverze[uredi - уреди | uredi izvor]

Prikazivanje filma je izazvalo negativne reakcije od strane Norveškog helsinškog odbora i bošnjačke zajednice u Norveškoj, koji su autore optužili za istorijski revizionizam i poricanje genocida u Srebrenici. Norveška Komisija za žalbe na štampu je nekoliko meseci nakon premijere donela zaključak da su autori filma, ne spominjujući presude Haškog suda po kojima se u Srebrenici dogodio genocid povredili etički kodeks norveških medija. [3] [4]

Uprkos toga, kao i sličnih protesta, film je nedugo potom u susednoj Švedskoj prikazan na programu tamošnje državne televizije.[5]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]