Bubašvabe
| Žohari ili Bubašvabe | |
|---|---|
| |
| žohar - Blaberus giganteus | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Arthropoda |
| Potkoljeno: | Hexapoda |
| Razred: | Insecta |
| Podrazred: | Pterygota |
| Infrarazred: | Neoptera |
| Nadred: | Dictyoptera |
| Red: | Blattodea |
Žohari ili bubašvabe (znanstveno ime: Blattodea; latinski: Blatta; u lokalnim dijalektima poznati kao gaštapani i bakule) kukci iz reda žoharaša, spljoštenog tijela dužine cca 25 mm. Imaju tri para dugačkih nogu, glava im je prekrivena štitastim prsnim kolutićem. Usni organ je prilagođen za glodanje i žvakanje. Poznato je 3500 vrsta, 15 ih možemo pronaći u Srednjoj Europi. Fosilni ostaci nam govore da su se tokom evolucije vrlo malo mijenjali. Najraniji fosili slični žoharu potječu iz karbonskog perioda od prije 354–295 milijuna godina.
Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]
Žohari su među najstarijim i najuspješnijim živim bićima na Zemlji. Većina vrsta živi u tropskim i suptropskim predjelima. Jako su prilagodljivi i možemo ih naći širom svijeta. Poznato je 3500 vrsta, 15 ih možemo pronaći u Srednjoj Europi. U Hrvatskoj žive dvije vrste žohara, to su: Blatella germanica (njemački žohar) i Blatta orientalis (orijentalni žohar).
Život[uredi | uredi kod]
Osjetljivi su na svjetlost i uglavnom su aktivni samo noću. Žive u grupama na mračnim ,vlažnim i toplim mjestima. Ženka odlaže u omotu između 12 i 50 jajašaca, ovisno o vrsti. Po boji i obliku omota možemo reći o kojoj se vrsti žohara radi. Kad jajašca sazriju omot puca i iz nje izlaze ličinke. Ličinke i odrasli žohari imaju slične životne navike. Brzina razvoja žohara ovisi o tri čimbenika vlazi, temperaturi i hrani. Biotički potencijal im je vrlo visok, za dvije vrste koje žive u Hrvatskoj je sljedeći: Ženka Blatella germanica (njemački žohar) tokom jedne godine može dati do 35300 jedinki a ženka Blatta orientalis (orijentalni žohar) tokom jedne godine može dati 200 jedinki.
Čovjek i žohari[uredi | uredi kod]
Žohari se smatraju štetočinama, iako samo oko 30 vrsta žohara živi u urbanim područjima što je manje od 1% ukupne vrste. Vrste koje su se prilagodile životu uz čovjeka predstavljaju veliki higijenski problem za čovjeka. Prehrambene proizvode zagađuju svojim izmetom i prisutnošću. Uzročnici su i mnogih alergija u odraslih i djece, dokazano je da kod djece mogu izazvati astmu. Alergeni se nalaze u slini žohara, fecesu, sekretima, ljuskama oklopa i mrtvim tijelima žohara. Pogoduje im nečistoća jer se hrane ostacima hrane. Najčešće ih možemo pronaći u skladištima, kuhinjama, kupaonama(potrebna im je voda za razvoj) i sl. Za čovjeka su još opasni kao prenositelji nekih bolesti kao: tuberkuloza, kolera, tifus, guba itd. Pošto su noćne životinje dosta ih je teško za otkriti, otporni su na insekticide, sposobni su dugo preživjeti bez hrane i brzo se razmnožavaju. Jedna od najboljih preventivnih mjera je održavanje čistoće u prostorijma za život, pogotovo u prostorijama koje služe za držanje i pripremu hrane.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Ilustracija Georgea Rollestona (1870), koja prikazuje unutarnje organe žohara
- Slike žohara - slike o navikama, prehranjivanju in životnom ciklusu
- PLIVAzdravlje.hr - Žohari su krivci za astmu[mrtav link]
- Prijašnje vrste u evoluciji žohara
- Bubomor - sredstvo protiv bubašvaba