Branko Mamula

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
BRANKO MAMULA
Branko Mamula.jpg
Datum rođenja 30. maj 1921. (98 god.)
Mesto rođenja Slavsko Polje, kod Vrginmosta
Flag of Kraljevina Jugoslavija Kraljevina SHS
Supruga Mirjana Jakelić-Mamula
Profesija vojno lice
Član KPJ od 1942.
Učešće u ratovima Narodnooslobodilačka borba
Služba Partizanska zvijezda.png NOV i PO Jugoslavije
Logo of the JNA.svg Jugoslovenska narodna armija
19411988.
Čin Admiral flote JNA (JRM).jpg Admiral flote[1]
Načelnik Generalštaba JNA
Period 19791982.
Prethodnik Stane Potočar
Naslednik Petar Gračanin
Savezni sekretar za
narodnu odbranu SFRJ
Period 19821988.
Prethodnik Nikola Ljubičić
Naslednik Veljko Kadijević
Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden junaka socijalističkog rada
Orden jugoslovenske zvezde
Orden bratstva i jedinsta
Order of the National army with laurer wreath Rib.png
Orden za vojne zasluge
Orden za vojne zasluge
Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem
Order of the People's Army with golden star RIB.gif
Orden za hrabrost
Orden partizanske zvezde
Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Legion Honneur GO ribbon.svg
POL Krzyż Partyzancki BAR.svg Order of the Republic (Sudan) - ribbon bar.png Grande ufficiale OMRI BAR.svg
Order of Gorkha Dakshina Bahu.svg Star of the Navy - 1st Class (Indonesia) - ribbon bar.png Order of the Republic (Tunisia) - ribbon bar.gif
GRE Order of Honour Grand Commander BAR.png AUT Honour for Services to the Republic of Austria - 3rd Class BAR.png Order of Military Merit (Jordan).png

Branko Mamula (Slavsko Polje, kod Vrginmosta, 30. 5. 1921), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, admiral flote JNA i junak socijalističkog rada.[1] Načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije od 1979. do 1982. i bivši Savezni sekretar za narodnu odbranu SFR Jugoslavije od 1982. do 1988. godine.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Admiral Branko Mamula je rođen 30. 5. 1921. u Slavskom Polju, kod Vrginmosta. Nakon završenoga školovanja zaposlio se kao namještenik. Godine 1940.[2] učlanio se u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. se pridružuje partizanima. Godine 1942. ustaše su mu ubile majku, dvije sestre i brata.[3] Iste te godine učlanio se u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ).[4] U ratu je bio politički komesar bataljona,[4] Oficirske škole Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Hrvatske (osnovana pri Glavnom štabu Hrvatske),[4] 3. brigade 8. divizije, zatim Štaba mornarice za Hrvatsko primorje i Istru,[4] te Pomorske komande Sjevernog Jadrana. Iz rata izlazi kao potpukovnik. Završio je Višu pomorsku akademiju,[4] tečaj operatike i tečaj za visoke dužnosti u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Nositelj je Partizanske spomenice 1941., Ordena za vojne zasluge s velikom zvijezdom,[4] Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.[4]

Ulaz u bivšu "Mamulinu vilu" u Opatiji 1991. godine, na kojem piše Mamula is gone.

Nakon rata obnašao je odgovorne dužnosti u Oružanim snagama SFRJ, bio je politički komesar flote, Vojnopomorskog školskog centra, eskadre, te pomorske zone. Također je bio i pomoćnik zapovjednika armije, zapovjednik Vojnopomorskog područja, pomoćnik Saveznoga sekretara za narodnu odbranu, te načelnik uprave RM u SSNO. Od 1979. do 1982. bio je načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije. Godine 1982. postavljen je za Saveznoga sekretara za narodnu odbranu (ministra odbrane). U najviši vojni čin admirala flote (četiri generalske zvjezdice) unaprijeđen je 1983. godine.[2] Na dužnosti Saveznoga sekretara za narodnu odbranu admiral Mamula se zadržao sve do 1988. godine, kada je službeno umirovljen. 1987. godine idejni je začetnik posljednjeg velikog preustroja JNA znanog kao plan "Jedinstvo".[5] Sam admiral Mamula je ustvrdio da poslije smrti Josipa Broza Tita "nitko od generala nije vjerovao u Predsjedništvo SFRJ".[6] Isto tako je ustvrdio da su na čelo Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) po pravilu birani ljudi u koje nije bilo sumnje da će sačuvati "status quo", i to prema načelu ako se ništa ne mijenja SFR Jugoslavija će se sačuvati, u protivnom će se raspasti.[7] Admiral Mamula je 1988. godine utvrdio da SR Slovenija i SR Srbija pokreću mehanizam razbijanja SFR Jugoslavije, smatrajući oba dvije republike jednako odgovornima. Admiral Mamula je sa dijelom generala JNA smatrao da Slobodan Milošević nije najpogodnija osoba za realizaciju planova JNA o reunitarizaciji zemlje, te da ga je potrebno ukloniti ako se želi sačuvati SFR Jugoslavija. Za admirala Mamulu Miloševićeva politika je bila isuviše prosrpski nastrojena, te kao takva neprihvatljiva za SFR Jugoslaviju kao cjelinu.[8] Admiral Mamula je bio pripadnik tvrdolinijaške komunističke generalske struje u JNA. Ta struja je smatrala da “jugoslavensku krizu”, koja je počela krajem 1980-ih, treba spriječiti rezolutnom akcijom Armije – kontrolom graničnih prijelaza i uhićenjem tada na neposrednim izborima izabranoga hrvatskoga i slovenskoga vodstva. Jedan je od osnivača "SKJ – Pokreta za Jugoslaviju", tzv. generalske stranke koja je na 14. izvanrednom kongresu SKJ trebala zamijeniti propali SKJ kao vodeća snaga SFR Jugoslavije.[9] Početkom 1960-ih proveo je preko dvije godine na dužnosti vojnog savjetnika u Vladi Republike Sudan, odmah po oslobođenju te države.[10] Admiral Mamula je autor vojnostručnih rasprava u općevojnim i pomorskim časopisima SFR Jugoslavije.[2]

Od 1985. do 1991. godine živio je u Opatiji, u vili uz more koju su izgradili ročni vojnici JNA.[11][12] Admiral Mamula je 2003. godine podnio tužbu kojom je od Općinskog suda u Opatiji tražio vlasništvo nad trećinom nekretnine. Admiral Mamula je naveo kako je 1985. godine temeljem valjanog ugovora s tadašnjim vlasnikom, Saveznim sekretarijatom za narodnu obranu (SSNO JNA), potpisao ugovor o korištenju stana i garaže, a on je potom uz suglasnost JNA vlastitim sredstvima preuredio objekt. Dvije godine kasnije opatijski sud odbio je njegov zahtjev, a Županijski sud u Rijeci u oktobru 2008., uz neznatnu preinaku, potvrdio je prvostupanjsku odluku, čime je presuda postala pravomoćna. Godine 2009. Admiral Mamula zatražio je od Vrhovnoga suda Republike Hrvatske reviziju procesa koji vodi za povrat svoje nekadašnje rezidencije u Opatiji.[9]

Admiral Mamula je u Podgorici 2000. godine objavio knjigu Slučaj Jugoslavija u kojoj sebe vidi kao unitarnog Jugoslavena.[5] Danas živi u Seljanovu, mjestu kilometar udaljenom od Tivta u Crnoj Gori, sa suprugom, rođenom Splićankom, iz obitelji Jakelić.[3]

Citati[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikiquote „Ako budemo morali pribjeći represivnim mjerama - uključujući vojnu silu, uvjereni smo da će SFR Jugoslavija biti sposobna kontrolirati situaciju u svojim granicama.[13][14]
(Admiral Branko Mamula 1990. godine.)
Wikiquote „Konfederativni prijedlog Slovenije i Hrvatske nije prihvatljiv, jer stvaranje nacionalnih država Srba ili Hrvata nije moguće bez krvoprolića, čak ni s njime.[13][14]
(Admiral Branko Mamula 1990. godine.)
Wikiquote „Vukovar se uopće nije morao dogoditi, to je bio džep, kao i Osijek, koji se morao zaobići. JNA je imala sasvim dovoljno snaga da iz najmanje dva smjera stigne do Zagreba, tamo su se stvari i rješavale. Porazna je bila politika da JNA stane na etničke granice Srba i da se ratuje s Hrvatima. Dugoročno to nije bila nikakva strategija, trebalo je na vrijeme deblokirati vojarne JNA u Hrvatskoj, razoružati sve paravojne formacije i onda pregovarati, što bi imalo kao posljedicu i odlaganje i međunarodnog priznanja Slovenije. Rat JNA oko Dubrovnika najmanje je jasan i logičan, sramota je što je sve tamo napravljeno.[15]
(Admiral Branko Mamula 2011. godine.)
Wikiquote „Nije se smjelo dopustiti Miloševiću da Armiju povuče na tzv. srpske granice u Hrvatskoj, pa odatle u BiH, u Srbiju. Nije mu se smjelo dopustiti da raspolaže njezinom golemom opremom, naoružanjem i kadrovima koje je, naposljetku, zloupotrijebio.[3]
(Admiral Branko Mamula 2011. godine)

Odlikovanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Mornarica na velikim i malim morima (1975, 1978, 1979.)
  • Savremeni svijet i naša odbrana (1985.)
  • Slučaj Jugoslavija (2000.) (urednik i glavni autor)
  • Rat u novom stoleću (2018.)

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Barun general topništva Lazar Mamula (1795. - 1878.) (predak admirala Mamule).[3]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 August Kovačec, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, 7. sv. : Mal – Nj, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 2005., ISBN 953-6036-37-1, str. 25.
  2. 2,0 2,1 2,2 Borislav Ratković, gl. ur.; Petar Petrović, ur., Vojni leksikon, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1981., str. 954.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Denis Krnić. Branko Mamula: Nedostaje mi Split, rado bih došao i obišao prijatelje. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 11. decembra 2013.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 Franc Misjak, "MAMULA Branko". U enciklopediji: Nikola Gažević, gl. ur., Vojna enciklopedija, II. izd., 5. sv. : Lafos – Naukrat, Izdanje Redakcije Vojne enciklopedije, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1973., dotiskano 1985., str. 252.
  5. 5,0 5,1 Davor Marijan, »"Jedinstvo" – Posljednji ustroj JNA«, Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, sv. 6, br. 1‒2 (11‒12), Zagreb, septembar/oktobar 2003., str. 11. – 47., cit. sa str. 14., 18.
  6. Ivo Goldstein, Hrvatska 1918 - 2008., 2008., str. 682
  7. Ivo Goldstein, Hrvatska 1918 - 2008., 2008., str. 591
  8. Ivo Goldstein, Hrvatska 1918 - 2008., 2008., str. 683
  9. 9,0 9,1 Mamula tuži Hrvatsku i traži povrat vile u Opatiji. Jutarnji list. Preuzeto 11. decembra 2013.
  10. Branko Mamula, Slučaj Jugoslavija, CID, Podgorica, 2000., ISBN 86-495-0120-6, str. 339.
  11. ((sl)) Bernard Nežmah. Strah pred zgodovino. Mladina. Preuzeto 11. decembra 2013.
  12. 1789 agenata KOS-a u RH. Nacional. Preuzeto 11. decembra 2013.
  13. 13,0 13,1 Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, 2003., str. 391
  14. 14,0 14,1 Ivo Goldstein, Hrvatska 1918 - 2008., 2008., str. 684
  15. Denis Krnić. Admiral Branko Mamula: Vukovar se uopće nije trebao dogoditi. JNA je trebala izvršiti državni udar i zauzeti Zagreb!. Jutarnji list. Preuzeto 11. decembra 2013.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Ratković, Borislav (1981). Vojni leksikon, Beograd: Vojno izdavački zavod.
  • Goldstein, Ivo (2003). Hrvatska povijest, Zagreb: Novi liber. ISBN 953-6045-22-2
  • Goldstein, Ivo (2008). Hrvatska 1918 - 2008., Zagreb: Europapress holding, Novi liber. ISBN 978-953-6045-57-0