Branko Cikatić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Branko Cikatić
Datum rođenja 3. listopada 1954.
Mjesto rođenja Split, SR Hrvatska, SFRJ
Datum smrti 23. ožujka 2020.
Mjesto smrti Solin, Hrvatska
Državljanstvo jugoslavensko
hrvatsko
Visina 1,95 m
Težina 98 kg
Stil Kickboxing, Muay Thai, Shotokan Karate, Taekwondo
Trener Thom Harnick
Rang plavi pojas u judu
crni pojas u shotokanu
crni pojas u taekwondou
Godine aktivnosti (1972. - 1999.)
Ukupno borbi 98
Pobjeda 92
Poraz 5
Neriješeno 1

Branko Cikatić (Split, Hrvatska, 3. listopada 1954. – Solin, 23. ožujka 2020.), bio je jugoslavenski i hrvatski kickboksač. Bio je prvi pobjednik turnira K-1 Grand Prix u Japanu 20. travnja 1993. godine.

Životopis i karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Do osamnaeste godine posjedovao je crni pojas u taekwondou, karateu i plavi pojas u judu. Nakon toga počinje se baviti boksom, u kojem u 17 borba ostvaruje 16 pobjeda. Tokom 1980-ih godina proslavio se borbama u kickboksu i tajlandskom boksu. Među rijetkima koji su ga uspjeli poraziti su Dennis Alexio i Don Wilsono. Godine 1989. njemački časopis "Karate Budo Magazine" dodijelio mu je nagradu "ZLatna rukavica" te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova, iza njega su završili Jean-Claude Van Damme i Chuck Norris. Iznenadio je svijet borilačkih vještina kad je u dobi od 38 godina osvojio prvi K-1 turnir nokautima u sve tri borbe. U završnici dobio je velikog Ernesta Hoosta. Turnir je osvojio s 38 godina i 208 dana te je i dan danas najstariji borac kojemu je to uspjelo. U amaterskoj karijeri skupio je 170 borba od toga 152 pobjede (138 nokautom).[traži se izvor]

Na temelju iskaza Đina Zekana 7. svibnja 2001. godine Županijski sud u Zagrebu protiv Cikatića je otvorio istragu, zbog navodnog naručivanja ubojstva Mirka Filipovića. Dana 16. veljače 2004. godine Županijsko državno odvjetništvo odustalo je od kaznenog progona Branka Cikatića. U obrazloženju te odluke stoji da je Cikatić logično i razumno obrazložio zašto podatci iz njegovoga privatnoga, sportskoga ili poslovnoga životopisa pokazuju da nije razumno zaključiti kako bi on poticao Đinu Zekana na ubojstvo Mirka Filipovića.[1] Osnovao je i zaštitarsku tvrtku Tigar-Cikatić Security, ali je njegov direktor Zvonimir Lučić osnovao vlastitu tvrtku "Zvonimir Security" u koju su prešli većina zaštitara iz Cikatićeve.

Stekao je zvanje diplomiranog profesora kineziologije, suautor je knjige K-1 koja je postala obvezna literatura na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Sveučilišta u Sarajevu.[2]

Okušao se i u Hollywoodu. Glumio je u filmu Skyscraper s Anne Nicole Smith.

Nagrade i odlikovanja[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1989. godine njemački časopis "Karate Budo Magazine" dodijelio mu je nagradu "ZLatna rukavica"
  • Dobitnik je brojnih državnih odlikovanja od kojih se ističe ono predsjednika Franje Tuđmana koji ga je odlikovao Redom hrvatskog trolista za promicanje Hrvatske države u svijetu.

Titule[uredi - уреди | uredi izvor]

Profesionalna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1998. svjetski prvak po organizaciji WMTA u Zagrebu
  • 1994. 3. mjesto na K-1 Grand Prix u Tokiju
  • 1993. K-1 World Grand Prix prvak u Tokiju
  • 1991. svjetski prvak u tajlandskom boksu u Berlinu
  • 1990. svjetski prvak po organizaciji IKBF u kickboksu
  • 1989. prvak po WKA u kickboksu
  • 1987. svjetski prvak u tajlandskom boksu o 82,5 kg u Amsterdamu
  • 1986. europski prvak u tajlandskom boksu u Parizu
  • 1985. europski prvak u tajlandskom boksu u Amsterdamu

Amaterska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1983. europski prvak u Caenu (Full-Contact)
  • 1982. europski prvak u Berlinu (Full-Contact)
  • 1981. europski prvak po organizaciji WAKO u Dublinu – 79 kg (full-contact)
  • 1981. svjetski prvak po organizaciji WKKA u Miamiu – 79 kg (full-contact)
  • 1980. europski prvak po organizaciji WAKO u Londonu – 79 kg (full-contact)
  • 1979. europski prvak po organizaciji WAKO u Milanu – 79 kg (full-Contact)

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]