Branko Bošnjak

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Branko Bošnjak
Filozofija 20. stoljeća
Zapadna filozofija
Rođenje 14. januar 1923 Stojčinovac kod Osijeka, Kraljevina SHS
Smrt 18. juni 1996., Zagreb Hrvatska
Filozofija
Škola/Tradicija marksizam
Glavni interesi Grčka antička filozofija, religija
Inspiracija

Branko Bošnjak (Stojčinovac kod Osijeka, Kraljevina SHS, 14. januar 1923 - Zagreb Hrvatska 18. juni 1996.), hrvatski marksistički filozof, univerzitetski profesor i akademik, pripadnik praxisove škole mišljenja i jedan od osnivača časopisa Praxis.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Branko Bošnjak studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, jugoslavistiku i grčki. Na istom fakultetu je doktorirao 1956 sa temom Povijest filozofije kao nauke. Habilitirao je na istom fakultetu 1960 sa radom Logos i dijalektika. (Studija o Heraklitu). Od 1963 je docent , te kasnije i redovni profesor. Bošnjakov glavni filozofski interes bila je antička grčka filozofija i odnos marksizma i religije. Jedan od prvih njegovih filozofskih eseja nosi naslov »Socijalizam i religija«, objavljen je u Praxisu broj 2 (1964). Taj tekst bio je pisan u maniri borbenog ateizma, u njemu je Marxovu kritiku religije Bošnjak pokušao interpretirati u skladu s lenjinističkim antiteizmom. No na kraju eseja – nasuprot ranije iznijetoj tezi o nužnosti ukidanja religije – Bošnjak je toleratno zaključio »ne treba religiju silom sprečavati«, već da »mora postojati stalan dijalog s takvim shvaćanjem«. Upravo taj rad najbolje ocrtava Bošnjaka, - on je iznad svega bio tolerantan mislilac, uvijek spreman na dijalog i kritičko razmišljanje.

Branko Bošnjak bio je dugogodišnji šef Katedre za historiju filozofije, pročelnik Odsjeka za filozofiju[2], predsjednik Savjeta i dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u dva navrata predsjednik Hrvatskog filozofskog društva (1964.-1965. i 1978.-1979.).[3] i član Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti. Predavao je na brojnim svjetskim Univerzitetima i međunarodnim filozofskim skupovima. Uredio je brojne filozofske biblioteke i časopise, i napisao desetak filozofskih djela.

Najznačajnija djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Povijest filozofije kao nauka, Naprijed, Zagreb (1958.)
  • Logos i dijalektika (1961.)
  • Filozofija i kršćanstvo, Biblioteka Religija i društvo, Zagreb (1966.)
  • Grčka filozofska kritika Biblije (1971.)
  • Sistematika filozofije, Naprijed, Zagreb (1977.)
  • Filozofija - Uvod u filozofsko mišljenje i rječnik, Naprijed, Zagreb (1977.)
  • Grčka filozofija, Nakladni zavod MH (1978.)
  • Smisao filozofske egzistencije (1981.)
  • Filozofija i povijest, Školska knjiga, Zagreb (1983.)
  • Povijest filozofije u tri toma, Prometej, Zagreb (1993.)

Pogledajte i ovo[uredi - уреди | uredi izvor]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]