Branko Belan

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Branko Belan (Postira na Braču, 15. studenog 1912. – Zagreb, 4. svibnja 1986.) bio je hrvatski filmski redatelj, teoretičar filma, filmski i televizijski kritičar, romanopisac i novelist. Prevoditeljica Jerka Belan njegova je sestra.

Režirao je niz dokumentarnih filmova 1947-60 (Elektrifikacija; Ribari Jadrana; Tunolovci; Vriština i klasje; Ne spavaju svi noću; Istarski puti; Vjekovi Hvara; Jesen na otoku Braču; Mediteranski prozori) te dva dugometražna igrana filma (Koncert, 1954; Pod sumnjom, 1957). Prvi mu je donio doživotne probleme s jugoslavenskim političkim sustavom, a drugi je bio u potpunosti cenzuriran, premontiran, a zatim i bunkeriran. Autor je priče za slovenski film Trenutki odločitve (1955) F. Čapa, koji je također bio bunkeriran zbog ideološki nepoćudne priče.

Daljnja filmska karijera bila mu je u potpunosti onemogućena pa se profesionalno posvetio pisanju. Objavljivao je prve domaće knjige o filmu (Scenarij što i kako, 1960; Sjaj i bijeda filma, 1966; Sintaksa i poetika filma, 1979), modernističke (Kutija od ebanovine, 1960; Tmora, 1967) i kriminalističke romane (Biografija utopljenice, 1962; Obrasci mržnje, 1964; Tko će pokucati na moja vrata, 1974). Jedan je od prvih autora znanstvene fantastike u Hrvatskoj (niz novela u Siriusu 1976-86; roman Utov dnevnik, 1982). Objavio je na stotine filmskih članaka u Telegramu, Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku, Filmskoj reviji, Filmskoj kulturi, Kinematografiji i drugdje. Bio je utemeljitelj Katedre za montažu na Akademiji za kazalište i film u Zagrebu (danas Akademija dramske umjetnosti) i glavni predavač do umirovljenja 1979. Objavio je dvije knjige novela (Lica otputovala, lica umrla, 1963; Gle, krasne li paprati, 1978). Prevodio je s engleskoga i talijanskoga; u drugoj polovici 1940-ih preveo je prve filmološke knjige u Hrvatskoj (R. May, P. Rotha), a 1950-ih i prvi anglosaksonski SF (I. Asimov). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba za roman Kutija od ebanovine, prve dodijeljene nagrade Večernjeg lista za kratku priču, nagrade Dušan Timotijević za filmskog kritičara godine, nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na filmu i nagrade SFERA za SF roman godine za Utov dnevnik.

Danas se tada inkriminirani Koncert smatra jednim od klasika hrvatske kinematografije i prvim djelom hrvatskoga filmskog modernizma. Splitski klub ljubitelja SF-a nosi Belanovo ime.

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Kutija od ebanovine, Zagreb 1960. - roman
  • Scenarij – što i kako, Zagreb 1960.
  • Biografija utopljenice, Zagreb 1962. - roman
  • Lica otputovala, lica umrla, Zagreb 1963. - zbirka novela
  • Obrasci mržnje, Zagreb 1964. - kriminalistički roman
  • Sjaj i bijeda filma, Zagreb 1966.
  • Tmora, Zagreb 1967. - roman
  • Tko će pokucati na moja vrata, Zagreb 1974. - roman
  • Životopis utopenej - Vzorce nenavisti, Bratislava 1974.
  • Kto zapuka do moich drzwi , Lodz 1976.
  • Gle krasne li paprati, Zagreb 1978. - zbirka priča
  • Sintaksa i poetika filma: teorija montaže, Zagreb 1979.
  • Utov dnevnik, Biblioteka naučne fantastike Kentaur, Beograd 1982. - roman
  • Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 132, Zagreb 1984.

Filmografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Elektrifikacija, 1948.
  • Tunolovci, 1948.
  • Ribari Jadrana, 1948.
  • Vriština i klasje, 1949.
  • Ne spavaju svi noći, 1951.
  • Istarski puti, 1953.
  • Koncert, 1954. - dugometražni igrani film
  • Pod sumnjom, 1956. - dugometražni igrani film
  • Jesen na otoku Braču, 1957.
  • Europa kampuje na Jadranu, 1958.
  • Vjekovi Hvara, 1959.
  • Prozori Mediterana, 1960.
  • Dobričina, 1966. - kratkometražni igrani film

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]